Prvo čitanje:

Iz 58, 7-10

Sinut će poput zore tvoja svjetlost.

Čitanje Knjige proroka Izaije

Ovo govori Gospodin: »Podijeli kruh svoj s gladnima, uvedi pod krov svoj beskućnike, odjeni onog koga vidiš gola i ne krij se od onog tko je tvoje krvi. Tad će sinut poput zore tvoja svjetlost i zdravlje će tvoje brzo procvasti. Pred tobom će ići tvoja pravda, a slava Gospodnja bit će ti zalaznicom. Vikneš li, Gospodin će ti odgovorit, kad zavapiš, reći će: ’Evo me!’ Ukloniš li iz svoje sredine jaram, ispružen prst i besjedu bezbožnu, dadeš li kruha gladnome, nasitiš li potlačenog, tvoja će svjetlost zasjati u tmini i tama će tvoja kao podne postati.«

Riječ je Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 112, 4-8a.9

Pripjev:

Čestitima sviće ko svjetlost u tami.

Čestitima sviće ko svjetlost u tami:
milostiv, milosrdan i pravedan Gospodin.
Dobro je čovjeku koji je milostiv i daje u zajam,
koji poslove svoje obavlja pravedno.

Dovijeka neće on posrnuti:
u vječnome će spomenu biti pravednik.
Žalosne se vijesti neće bojati,
stalno je njegovo srce uzdajuć se u Gospodina.

Postojano mu je srce, ničeg se ne boji.
On rasipno dijeli, daje sirotinji:
pravednost njegova ostaje dovijeka,
njegovo će se čelo slavno uzdići.

Drugo čitanje:

1Kor 2, 1-5

Navijestih vam svjedočanstvo Krista raspetoga.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

Kada dođoh k vama, braćo, ne dođoh s uzvišenom besjedom ili mudrošću navješćivati vam svjedočanstvo Božje jer ne htjedoh među vama znati što drugo osim Isusa Krista, i to raspetoga. I ja priđoh k vama slab, u strahu i u veliku drhtanju. I besjeda moja i propovijedanje moje ne bijaše u uvjerljivim riječima mudrosti, nego u pokazivanju Duha i snage da se vjera vaša ne temelji na mudrosti ljudskoj, nego na snazi Božjoj.

Riječ je Gospodnja.

Evanđelje:

Mt 5, 13-16

Vi ste svjetlost svijeta.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze.«

»Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori. Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući. Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima.«

Riječ Gospodnja.

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Bogatstvo čovjeka kršćanina očituje se u nesebičnom služenju drugim ljudima, to je naša vjera i izvor svakoga bogatstva i dobra, a to je Bog. Bog nam se daje ako drugima dajemo sebe, svoje vrijeme i svoja dobra. Krist prepoznaje svoje po djelima milosrđa prema svakom čovjeku.

Sv. Pavao govori o Kristovu putu. Kristov put je put križa, koji nadilazi čovjekove moći i snagu, ali Bog nam nudi svoga Duha, svoju snagu. Zato nam i kaže: „I besjeda moja i propovijedanje moje ne bijaše u uvjerljivim riječima mudrosti, nego u pokazivanju Duha i snage da se vjera vaša ne temelji na mudrosti ljudskoj, nego na snazi Božjoj.“

Kršćanska vjera u sebi nosi snagu promjene. Isus kaže u današnjem evanđelju: „Vi ste sol zemlje!“ Vi Zdenčani imate mogućnost ljudima pomoći da žive život u punini, dobar i ispunjen život. Vi Zdenčani imate nadu koja može spriječiti lijenost i tromost duha. Vi Zdenčani imate priliku zasoliti neukusnu juhu ravnodušnosti.

Vjera srca, a ne usana u sebi nosi snagu svjetla. Mi možemo u hladni svijet unijeti ozračje srdačnosti, topline i zaštićenosti.

Više ne shvaćamo ozbiljno zadaću da budemo sol zemlje i svjetlo svijeta. Izgubili smo povjerenje u snagu naše vjere, zapleli se u crkvene probleme i zaboravili da smo poslani svijetu. Skriveno svjetlo nikomu ne koristi.

Kristovi učenici donose zrnca životne radosti i pale tračak nade i optimizma među ljudima.

Krist govori nama: „Mi smo svjetlost svijeta“, mi trebamo biti protkani Kristovim istinskim svijetlom i biti svijetlo u svijetu punom tmine i mraka. Zato ne očajavajmo, ne klonimo duhom.

Ključ uspjeha je djelotvorna ljubav jednih prema drugima, prema bližnjima. Kad bismo u svoj život uveli smjernice o kojima govori Izaija (Podijeli kruh svoj s gladnima, uvedi pod krov svoj beskućnike, odjeni onog koga vidiš gola i ne krij se od onog tko je tvoje krvi) svijet u kojem živimo bio bi mjesto ljubavi i radosti.

Isus nije rekao učenicima: Vi morate biti sol zemlje i svjetlost svijeta!, nego: Vi jeste sol zemlje. Vi jeste svjetlost svijeta. Svatko od nas primio je milost biti sol zemlje i svjetlo svijeta, ali nitko od nas to ne mora biti. Krist želi da dar koji smo dobili na krštenju slobodno i svojevoljno iz ljubavi prema Njemu koristimo za izgradnju boljega svijeta i dobro čovjeka.

Kroz naš život neka bude vidljivo da Bogu pripada prvo mjesto.

Zato Zdenčani, kao sol zemlje i svjetlost svijeta vodimo ljude ljubavi Božjoj.

N.M.

 _______________________________________________________________________________________________________________________________-

Matejevo evanđelje je najviše citirano od strane prvih crkvenih otaca, a to je zato što je Isus u njemu prikazan prvenstveno kao učitelj, smatrali su ga čak katekizmom prve crkve, a Njegov Govor na gori je zapravo srž, sažetak evanđelja.

Matej je pisao svoje evanđelje 80.- ih godina, kažu da je bio u Siriji kad je pisao. Deset godina prije hram u Jeruzalemu je sravnjen sa zemljom. Do tada pobožni kršćani su svake subote išli u sinagogu, a nedjeljom bi slavili euharistiju, nije još bilo čiste podjele. U vrijeme napada na Jeruzalem kršćani nisu branili hram, bježali su, prvo zato što su bili pacifisti i nisu željeli uzimati mač u ruke, a nakon Krista hram više nije bio njihovo središte vjere. Radi toga Židovi su im jako zamjerili te su održali sabor u blizini Mrtvog mora i izopćili kršćane iz sinagoge zauvijek, zabranili su im pristup. To je bio veliki šok za kršćane. Matej, koji piše kršćanima židovskog porijekla, piše zato da im kaže što znači biti kršćanin, želi im dati identitet. Upravo zato crkveni oci najviše citiraju Mateja, jer tamo vide Isusa učitelja. Isus kroz Mt evanđelje govori prvim kršćanima, a i nama danas : 1.vi ste kraljevska djeca 2.vi ste svećenički narod, 3.vi ste proročki narod i djeca Božja. Upravo to se događa na krštenju, svećenik uzima ulje i govori, budi ud Kristov svećenički, kraljevski i proročki, to je naš identitet. U Mt. evanđelju imamo Isusov nauk na najbolji način, imamo 5 velikih govora koji su promijenili svijet.

Prvi je Govor na gori koji se proteže kroz 5, 6 i 7. poglavlje. Kroz njega se upravo prožima poruka da smo dionici kraljevstva- kroz blaženstva, molitvu Oče naš i obećanje kraljevstva onome koji gradi kuću na stijeni, također imamo svećeničke motive- vi ste sol zemlje, (nekad se prilikom krštenja zrno soli stavljalo na jezik), jer svi smo mi svećenici u širem smislu,“ pontifex“, most između Boga i čovjeka i svi imamo to poslanje; vi ste svjetlost svijeta - ( Židovi su vjerovali da će hram biti svjetlo u mraku u posljednjim vremenima onom naraštaju). Matej je htio utvrditi svoju braću Židove, a i nas danas da usprkos tome što nas izopćuju iz društva, ne prihvaćaju naše vrijednosti, mi smo kraljevska djeca, baštinici.

Zašto nas Gospodin naziva „sol zemlje“? Sol je neprimjetni dodatak hrani, koji joj daje tečan i fini okus, nitko ne hvali sol u hrani, ali bez nje sve je neukusno; zatim sol čuva hranu od pokvarljivosti; sol se nekad morala prinositi u hram kao žrtva, Bog govori da se ne prinosi žrtva ako nije posoljena, sol je također i simbol mudrosti, bez soli ne možemo živjeti, još u SZ je ona nužna i nezamjenjiva, a danas iz medicine znamo da bez soli nema života, jer je važna za normalno funkcioniranje našeg organizma. Time nam Isus govori o važnosti našeg poslanja.

Zašto nam govori „ vi ste svjetlost svijeta“? Bez svjetlosti čovjek ne može živjeti, posebno sunčeve svjetlosti, nema života, hrane, niti svijeta kakvog poznajemo danas. Na početku Svetog pisma piše:

„U početku stvori Bog nebo i zemlju. Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i duh Božji lebdio je nad vodama.“ To su prve dvije rečenice, a u trećoj kaže :

„I reče Bog: »Neka bude svjetlost!« I bi svjetlost. I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame. Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva noć. Tako bude večer, pa jutro – dan prvi.“

Sam Isus za sebe kaže da je svjetlost koja je došla na prosvjetljenje naroda. Simbolično sve što je rasvijetljeno pripada Bogu, a ono mračno i tamno ne. Sol i svjetlost imaju zajedničko to što kada ih koristimo oni se troše, nestaju, svijeća se topi, ulje troši i nestaje, a sol također. Ali njihov smisao i svrha postojanja je, ne da ostanu netaknuti i nepromijenjeni zauvijek, nego da se istroše, da izgore do kraja za nešto drugo puno veće od samog sebe, jer ne korištenjem gube svoj smisao, nemaju potrebe postojati ako ne čine ono za što su stvoreni, a ako to čine polako nestaju i gube sami sebe. To je velika simbolika za nas, jer čovjek kada sebe daje zapravo sebe dobiva. Učenik, kršćanin ako čini ono na što nas Isus poziva zapravo gubi sebe na onoj ljudskoj razini, ali u isto vrijeme ispunja smisao svoga života. Jer mi smo sol zemlje i svjetlost svijeta i radi toga moramo nositi drugima ono što predstavlja naš život i poziv kršćanina, svima oko sebe, to je poslanje koje se ne zaustavlja u crkvi ili molitvi, ali pritom ne na silu, nego svojim autentičnim životom i svjedočenjem svojim djelima. Jer Isus govori da ako ne vršimo svoje poslanje, sol obljutavi ili se svjetlo sakrije, onda gubi svoj smisao i ne ispunja svoju svrhu. Jer to je dar koji smo primili i mi ga možemo koristiti dobro ili loše, ovisi o nama. Bog ne želi da budemo samo oni koji nešto slušaju, čitaju ili govore o Njemu, nego da u svojim djelima ljudi oko nas mogu osjetiti ono što mi u sebi nosimo. To je zapravo jako teško, jer to je zahtjevno poslanje da nekome svijetliš, da nekome ne dopuštaš da se iskvari, da pomogneš ljudima da vide istinu…sve to je zato da se proslavi Otac naš na nebesima, Bogu nikada nećemo moći uzvratiti ono što nam je dao, On zbog toga neće postati slavniji, svetiji, On već je savršeno svet i slavan i dobar, ali ako mi činimo stvari Njemu na slavu, da se proširi Njegovo ime, da ga ljudi više zavole i spoznaju Njegovu prisutnost, onda mi ispunjamo svoje poslanje koje smo dobili po svome krštenju.

M.S.