Utorak, 01.10.2024. 08:39

27. nedjelja kroz godinu B

Prvo čitanje: Post 2, 18-24

I dvoje njih bit će jedno tijelo.

Čitanje Knjige Postanka

Reče Gospodin, Bog: »Nije dobro da čovjek bude sam! Načinit ću mu pomoć kao što je on.«

Tada Gospodin, Bog, oblikova od zemlje sve životinje poljske i sve ptice nebeske i privede ih čovjeku da vidi kako će koju nazvati, pa kako koje stvorenje čovjek prozove, da mu tako bude ime. Čovjek nadjene imena svoj stoci, svim pticama nebeskim i životinjama poljskim. No čovjeku se ne nađe pomoć kao što je on. Tada Gospodin, Bog, pusti tvrd san na čovjeka te on zaspa pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom. Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Gospodin, Bog, ženu pa je dovede čovjeku. Nato čovjek reče:

»Odjednom, evo kosti od mojih kosti, 
mesa od mesa mojega! 
Ženom neka se zove, 
od čovjeka kad je uzeta!« 
Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza ženu svoju i dvoje njih bit će jedno tijelo.

Riječ Gospodnja.

 

 

Otpjevni psalam: Ps 128, 1-6

Pripjev:

Blagoslovio nas Bog sve dane života našega!

Blago svakome koji se boji Gospodina, 
koji njegovim hodi stazama! 
Plod ruku svojih ti ćeš uživati, 
blago tebi, dobro će ti biti.

Žena će ti biti kao plodna loza 
u odajama tvoje kuće; 
sinovi tvoji ko mladice masline 
oko stola tvojega.

Eto, tako će biti blagoslovljen čovjek 
koji se boji Gospodina! 
Blagoslovio te Gospodin sa Siona, 
uživao sreću Jeruzalema 
sve dane života svojega!

Vidio djecu svojih sinova, 
mir nad Izraelom!

 

Drugo čitanje: Heb 2, 9-11

Posvetitelj i posvećeni – svi su od jednoga.

Čitanje Poslanice Hebrejima

Braćo: Njega, za malo manjeg od anđelâ, Isusa, vidimo zbog pretrpljene smrti slavom i časti ovjenčana da milošću Božjom bude svakome na korist što je on smrt okusio.

Dolikovalo je doista da Onaj radi kojega je sve i po kojemu je sve – kako bi mnoge sinove priveo k slavi – po patnjama do savršenstva dovede početnika njihova spasenja. Ta i posvetitelj i posvećeni – svi su od jednoga! Zato se on i ne stidi zvati ih braćom.

Riječ Gospodnja.

 

 

Evanđelje: Mk 10, 2-16

Što Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Pristupe farizeji k Isusu pa ga upitaše:

»Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?« On im odgovori: »Što vam zapovjedi Mojsije?« Oni rekoše: »Mojsije je dopustio napisati otpusno pismo i – otpustiti.« A Isus će im: »Zbog okorjelosti srca vašega napisa vam on tu zapovijed. Od početka stvorenja muško i žensko stvori ih. Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo. Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!«

U kući su ga učenici ponovno o tome ispitivali. I reče im: »Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini prema prvoj preljub. I ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugoga, čini preljub.«

Donosili mu dječicu da ih se dotakne, a učenici im branili. Opazivši to, Isus se ozlovolji i reče im: »Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje! Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući.« Nato ih zagrli pa ih blagoslivljaše polažući na njih ruke.

Riječ Gospodnja.

 

Za duhovnu izgradnju Zdenčana: Ljubav ne traži svoje

Isusovi sugovornici, farizeji, pismoznanci, njegovi učenici, običan puk, a i mi danas – prema Bogu se držimo kao da nas on svojim zakonima zarobljava. Kao da nam uskraćuje slobodu i pravu životnu radost.

Boga gledamo kao na vrlo jakog i ćudljivog suparnika, nastojimo različitim lukavstvima od njega izvući za sebe najviše što se može. Mislimo da ćemo biti sretniji, zadovoljniji, smireniji, da će nam život biti ljepši, ako sebi popuštamo i sebi udovoljavamo.

Teško prihvaćamo pozive na nesebičnost, na odgovornost, na držanje obećanja, na opraštanje, žrtvu...

Brak je izazov za čovjeka i nikad nije bilo lako ostvariti ideal istaknut u Knjizi Postanka: njih dvoje bit će jedno tijelo.

Evanđelje nas poziva da se vratimo na sam temelj, na Božju stvaralačku zamisao s čovjekom. Ona je prisutna kao misao vodilja u svakom njegovom govoru o čovjeku. Čovjek je pozvan na savršenstvo. “Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš na nebesima!” (Mt 5,48).

Savršenstvo ovdje u ovom životu nećemo postići. Slabi smo i grješni. Ali ono nam je ideal koji stalno trebamo imati pred očima. Odustati od tog cilja, znači odustati od onoga za što smo stvoreni i što jedino može do kraja osmisliti i ispuniti naš život. Sve drugo ruši dostojanstvo čovjeka.

Jedino se u zajedništvu s Bogom istinski prepoznajemo i osmišljavamo.

Bračno zajedništvo izvire i odražava zajedništvo Boga i čovjeka.

Zdenčani, svaka međuljudska ljubav, bračna, roditeljska, bratska, prijateljska, uvijek je usidrena u ljubavi Boga prema čovjeku. Ona joj je mjera. U svom poznatom Hvalospjevu ljubavi (1 Kor 13,1-8) sv. Pavao kaže da ljubav ne traži svoje.

Isusova zapovijed ljubavi je put koji nas vodi Ocu. Ljubav je odnos, komunikacija koja svakog i uvijek promiče i uzdiže. I nikad nikoga ne ponižava!

Ljubav treba biti naš stav u svemu i prema svemu, njegovo temeljno opredjeljenje koje ravna svakim njegovim postupkom i odnosom. Isusova ljubav svoj vrhunac ima u služenju!

Ljubav ne traži svoje. I nikad ne žali za tim! Ne možemo pogriješiti, ako iskreno ljubimo!

N.M.


 

Post 2, 18-24

Reče Bog: "Nije dobro da čovjek bude sam." Velikodušni Bog predočava čar svemira, biljnog i životinjskog carstva na Zemlji koje je stvorio za čovjeka. Život u izobilju po mjeri čovjeka, ali čovjek na sve to ne pokazuje radosno lice i njegova čežnja za nečim većim premašuje sav taj svijet. Na njegovu licu vidi se tuga, a on se osjeća usamljeno. Bog pun ljubavi i dobrote želi da njegovo stvorenje bude sretno. Gospodin pusti tvrd san na čovjeka pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom. I čovjek zapjeva prvu ljubavnu pjesmu: "Evo kosti od moje kosti, meso od mesa mojega!" On ispunjen Božjom ljubavi, prilazi ženi i oni postaju 'jedno tijelo', što ni smrt ne raskida.

"Ljubav je jača od smrti".

Heb 2, 9-11

U muci Krist postaje čovjek u punom smislu, dostigavši tako puninu utjelovljenja: "Premda je sin iz onoga što prepati, naviknu slušati i postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju zaštitnik vječnog spasenja - proglašen od Boga velikim svećenikom".

Mk 10, 2-16

Evanđelje nam donosi: "Što Bog združi, čovjek neka ne rastavlja." Farizeji kušaju Isusa u vrlo složenom pitanju: „Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?“ Isus se poziva na Božji naum i vrijednost kršćanskog braka, kroz što se u prvom redu očituje u ljubavi iz koje se rađa dijete kao potvrda te ljubavi koja traje kroz vjekove. Danas se u našim obiteljima zbiva mnogo toga što nije u skladu sa kršćanskim vrednotama jer većina kršćana prihvaća olako programe koji su više na štetu nego na korist obitelji.

Bože, molim te, da u našem narodu bude više obitelji po uzoru na Svetu Obitelj.

 

Volonterka Marijeta