Prvo čitanje: 1Kr 17, 10-16
Umijesi udovica od šačice brašna kolačić i donije Iliji.
Čitanje Prve knjige o Kraljevima
U one dane: Ustade Ilija prorok i krenu u Sarfatu. Kad je stigao do gradskih vrata, neka je udovica onuda skupljala drva; on je zazove i reče: »Donesi mi malo vode u vrču da pijem!« Kad je pošla da donese, on viknu za njom i reče joj: »Donesi mi i malo kruha u ruci!« Ona odgovori: »Živoga mi Gospodina, Boga tvoga, ja nemam pečena kruha, nemam do pregršti brašna u ćupu i malo ulja u vrču. I evo kupim drva, pa ću otići i ono pripremiti sebi i svome sinu da pojedemo i umremo.« Ali joj Ilija reče: »Ništa se ne boj. Idi i uradi kako si rekla; samo najprije umijesi meni kolačić, pa mi donesi; a onda zgotovi za sebe i za svoga sina. Jer ovako govori Gospodin, Bog Izraelov: ’U ćupu neće brašna nestati ni vrč se s uljem neće isprazniti sve dokle Gospodin ne pusti da kiša padne na zemlju.’«
Ode ona i učini kako je rekao Ilija; i za mnoge dane imadoše jela, ona, on i njen sin. Brašno se iz ćupa nije potrošilo i u vrču nije nestalo ulja, po riječi koju je Gospodin rekao preko svoga sluge Ilije.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 146, 6c-10
Pripjev:
Hvali, dušo moja, Gospodina!
On ostaje vjeran dovijeka,
potlačenima vraća pravicu,
a gladnima kruha daje.
Gospodin oslobađa sužnje,
Gospodin slijepcima oči otvara.
Gospodin uspravlja prignute,
Gospodin ljubi pravedne.
Gospodin štiti pridošlice,
sirote i udovice podupire,
a grešnicima mrsi putove.
Gospodin će kraljevati dovijeka,
tvoj Bog, Sione, od koljena do koljena.
Drugo čitanje: Heb 9, 24-28
Krist se jednom prinese da grijehe mnogih ponese.
Čitanje Poslanice Hebrejima
Krist doista ne uđe u rukotvorenu svetinju, protulik one istinske, nego u samo nebo: da se sada pojavi pred licem Božjim za nas. Ne da mnogo puta prinosi samoga sebe kao što veliki svećenik svake godine ulazi u svetinju s tuđom krvlju; inače bi bilo trebalo da trpi mnogo puta od postanka svijeta. No sada se pojavio, jednom na svršetku vjekova, da grijeh dokine žrtvom svojom.
I kao što je ljudima jednom umrijeti, a potom na sud, tako i Krist: jednom se prinese da grijehe mnogih ponese, a drugi će se put - bez obzira na grijeh - ukazati onima koji ga iščekuju sebi na spasenje.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje: Mk 12, 38-44
Ova je sirota udovica ubacila više od svih.
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Govoraše Isus mnoštvu u pouci svojoj:
»Čuvajte se pismoznanaca, koji rado idu u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama; proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava. Stići će ih to oštrija osuda!«
Potom sjede nasuprot riznici te promatraše kako narod baca sitniš u riznicu. Mnogi bogataši bacahu mnogo. Dođe i neka siromašna udovica i baci dva novčića, to jest jedan kvadrant. Tada dozove svoje učenike i reče im: »Doista, kažem vam, ova je sirota udovica ubacila više od svih koji ubacuju u riznicu. Svi su oni zapravo ubacili od svoga suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sve što je imala, sav svoj žitak.«
Riječ Gospodnja.
Za duhovnu izgradnju Zdenčana
U današnjem evanđelju Isus nam govori o lažnoj pobožnosti, ali i o istinskim vrijednostima, o pravoj velikodušnosti. Poziva nas da ne sudimo prema vanjskom izgledu. Poučava nas da ne budemo tašti, licemjerni i nepravedni. Poput velikodušne siromašne udovice želi da pomažemo jedni drugima.
Ako ispunjavamo iskreno svoje obveze prema Bogu, Bog će nam udijeliti sve što poželimo.. Zato, pazimo one koji su ugroženi.
Učimo od Isusa!
U Isusovim očima, prema njegovim mjerilima, svatko može darovati puno, može darovati svoje srce, samoga sebe.
Zdenčani, snagu i milost, svakodnevno tražimo u Svetoj misi, ne samo usputnim slušanjem, nego vjerom i ljubavlju, molitvom i žrtvom što izvire iz srca i duše.
U stavu siromašne udovice Isus prepoznaje neizmjerno bogatstvo. Pobožnost koja izvire iz srca i duše je čisto zlato. Unatoč materijalnom siromaštvu svatko može biti bogat. Bogat je onaj koji je u svom siromaštvu darežljiv.
Samo onaj koji iskreno daruje, on može računati s Božjom milošću i usred neimaštine. Primjer Božje milosti i vjere pokazuje nam i udovica Seffata u 1. čitanju.
Pozvani smo biti poput udovice. U siromaštvu trebamo nalaziti svoje bogatstvo, jer tako ćemo biti slobodni i imati hrabrosti u darivanju.
Učimo od Gospodina koji nam je darovao sebe.
Zamolimo Ga, da nas obdari duhom poniznosti i radosnoga služenja bližnjima.
N.M.
__________________________________________________________________
Ove nedjelje vidimo Isusa kako sjedi nasuprot riznice u Hramu i promatra vjernike u darivanju Boga svojim novcem. Neki su bili bogati i davali su obilato. Među hodočasnicima Isus je opazio kako se primiče jedna žena. Po njenom izgledu zaključio je da je to udovica, jako siromašna udovica. Iz svojeg „rupčića“ pažljivo je izvadila dva novčića i sa strahopočitanjem ubacila ih u riznicu.
Potresen veličinom ovog dara, Isus zove svoje učenike da s njima podijeli svoj doživljaj te da ih pouči kako i koliko treba darivati. Bogu dati SAV SVOJ ŽITAK. Isus je Bog, kao čovjek promatra davanje vjernika. Nakon što je vidio različita darivanja od različitih osoba s različitim mogućnostima, On izriče Božja očekivanja pa i u materijalnom smislu. To je mjera čovjekova naslanjanja na Božju brigu i zauzetost za darovatelja.
Udovica nema zaštite ni oslonca. Ona računa na proroštvo Izaije koji u ime Jahve Boga staje u obranu sirota i udovica. Ona je čula za svoju prethodnicu koja je nahranila proroka Iliju iz prvog čitanja. Vjera udovice poseže za onim što je premalo u ljudskim očima i u usporedbi s drugim bogatašima. Ipak je to sve što posjeduje, na što se oslanja i od čega bi mogla sutra preživjeti.
U Zdencu smo svjedoci da većina kumova koji godišnje darivaju 150 eur za školovanje jednog siromašnog djeteta, i suradnika koji trajnim nalogom na svoj tekući bankovni račun odvajaju 5 eur mjesečno za „Dva kruha“ siromašnijima od sebe, pripadaju ovoj klasi siromašne udovice.
Neki od njih daju mjesečno po 20 eur za kumstvo, jer ne mogu uplatiti sve odjednom. Uzor i predstavnik svih velikodušnih siromašnih darovatelja u Zdencu je Tomo M., ulični prodavač Malog oglasnika. Jedan dan je došao s 150 eur da uplati za jedno kumstvo. Pitala sam ga od kuda mu tolika svota novca? Odgovorio je: „Upao mi je dobar posao“. Na pitanje koji posao, odgovorio je da je dijelio letke za neki restoran i to su mu „dobro“ platili. Dijelio je letke cijeli sedmi mjesec.
Odlučio je svoju zaradu darovati nekom nepoznatom djetetu u misijama, da jednu godinu pohađa školu. Pokušala sam ga odgovoriti od te odluke, bilo mi ga je žao. Pocrnio od ljetne žege, iscrpljen i „loše“ odjeven odavao je dojam da njemu treba novčana pomoć. Uzalud sam ga odgovarala da uzme natrag svoj novac i ako mu treba da će njemu Zdenac pomoći. Ostao je čvrst govoreći:“ Ja sam to odlučio i želim pomoći da nekom djetetu bude bolje“.
To nije sve. Tomo sredinom svakog mjeseca donese 3, 5 ili 7 eur, kako kada zaradi. Ovo je četvrta godina njegova ubacivanja u „riznicu Dva kruha“ iz koje se liječe, oblače, hrane, uče djeca u Hrvatskoj i misijama, starci i druge osobe u potrebi.
Bog nam iskazuje svoju brigu po svojim siromašnim darovateljima i stalno ih umnaža. Unatoč sušnim godinama recesije i nerada u Hrvatskoj, u riznici Zdenca ne presušuje „brašna i u vrču ulja“ za Božje proroke i siromahe.
Dragi Zdenčani uzmimo ovu nedjelju Tomu M. da nam bude učitelj u velikodušnom davanju. Dajmo sebe, svoje vrijeme, svoje srce, svoj novac od malih primanja i koji je već unaprijed potrošen na dugove i kredite. Dajmo bez računice, znajući da Bogu dajemo kada u Zdencu i kroz Zdenac darivamo.
S. Ljilja Lončar
