Isus ima veliko srce koje u svakom čovjeku vidi barem zrnce dobrote tako da ne odustaje ni od kojeg čovjeka, nego svakoga, pa i najvećeg grešnika poziva na obraćenje. Zato znamo i vjerujemo da se njemu uvijek možemo obratiti, da k njemu uvijek možemo doći te da nas on nikada neće odbaciti. 

Otac milosrđa ostaje sam u nebu, odriče se Sina svoga u izvornom „obliku“ kako bi spasio svoje stvorenje dajući mu svoju božansku narav. Nikad više u Presvetom Trojstvu neće biti „čisti“ Bog. Cijelo Trojstvo u sebi se bitno promijenilo po utjelovljenju druge Božanske Osobe. Po uskrsnuću Isusa Presveto Trojstvo je čovjek, zajednica od krvi i mesa, Crkva iz svih naroda i plemena, puka i jezika.

Život koji se rađa iz opraštanja grijeha. Koji raste po nasljedovanju tebe Isusa iz Nazareta. Koji donosi mir i radost u mjesta i srca zgrčena strahom i grijehom. Hvala ti i slava...

Na svih molimo silazak Duha Svetoga po zagovoru Marije, žena i apostola koji su jednodušno i ustrajno molili u gornjoj sobi, a sada mole u „gornjem“ nebu, gdje je Bog sve u svima.

Krist nam obećava Duha istine i tako nastavlja svoja djela i sam je prisutan među nama. Njegov Duh djeluje u nama svaki puta kad svjedočimo o istinitosti Isusovih riječi, kad čitamo Sveto Pismo, kad u malenom čovjeku prepoznajemo Isusa, kad nahranimo dijete u Venezueli, Tanzaniji… kada idemo u selo tražiti siromašne obitelji. Snagu i neustrašivost crpimo iz njegova srca i sigurni smo da smo u Očevoj ruci i da sve što radimo je Njegova volja.

Samo nam Duh Sveti može otkriti što znači njegova riječ „Put, istina i život!“ Isus nikada nije birao lakši put. Bio je dosljedan vršenju volje Očeve. Biram li ja lakši put? Jesam li dosljedan/na vršenju volje Očeve?

Misionar Milosrđa poznaje one kojima služi. On se s njima druži. Ulazi u njihove kuće, njihove živote. On u njih ima povjerenja, prihvaća ih i poštiva kao osobe koje imaju svoju prošlost, svoj život s usponima i padovima.

Ljubiti Boga svim umom svojim i svim srcem svojim osposobljava nas da u svim vanjskim događajima vidimo Božje vodstvo i da je on jedini Gospodin i Gospodar ljudske povijesti u koju se uklapaju osobne sudbine.

Svatko od nas pozivan je od Boga da sebe ugradi u Njegov Zdenac. Rođen je po krštenju od Boga. Poslan da privlači druge Bogu svojim ponašanjem i riječju. Uzmimo za unutarnju molitvu ponavljanja Isusove riječi davanja mira. Diši: „Mir tebi“. Snagom Duha dođimo osobno u Zdenac sa Mir vama. Da sve moje i tvoje riječi, slušanje, razgovor i ponašanje bude u znaku Isusova „Mir vama“.                                                                                                                                                                      

Učenici se vraćaju kući. Magdalena nastavlja plakati pored groba. Tako ide jedanaesti redak. Isus joj se ukazuje. Zove je po imenu. Tek tada ga prepoznaje. Bog želi da ga se traži i čeka na osamljenom mjestu. Tko to traži plače. Bog gane do ljudskih suza. Misionarska ljubav ima suzne oči. Služite Isusu u tamnoj noći i na svjetlu dana. Trči, plači, naviještaj, pozivaj, hrabri, čuvaj, opažaj, slušaj i odazivaj se na Isusov poziv.

Ovo je put Misionara Milosrđa. Živjeti u misijama  na drugom kontinentu, u sasvim drugim, suprotnim okolnostima i nekršćanskim vrijednostima, zahtijeva potpuno se lišiti svega što nas čini moćnim, sigurnim, udobnim i ugodnim. 

Dolazi na poziv ali kada On hoće, kada sazriju okolnosti da se proslavi Njegovo milosrđe. Okolnosti su dozrele onog trenutka kada od ljudskih zasluga i pokušaja ne ostane ništa za što bi se uhvatio svojom nadom. Milosrđe gradi na povjerenju i ljudskoj nemoći.

Najviše što možemo primiti "očima srca" je ljubav Božja koja nas stalno prati i uz nas je. Puno puta sve može biti nejasno, ako ne znamo i nismo načistu da je Bog kod nas i da nas ne napušta. Srcem "vidjeti" i čvrsto vjerovati, nije lako. Ipak ako nam Bog daruje svoju milost, tada se izdižemo iznad toga trenutka  i postajemo ljudi koji "vide" najvažnije stvari života.

Isus nas ohrabruje i poziva da vjerujemo. Objašnjava nam da se Bogu treba klanjati  „u duhu i istini“, tako naše srce postaje preobraženo, „novo“. Mi postajemo promijenjeni i po Duhu Svetom ispunjeni ljubavlju. Klanjajmo mu se u našemu srcu, gdje je On na tajanstven način prisutan.

Preobraženje je putokaz koji vodi u nova viđenja. Pogled kojim se vidi nova stvarnost ne dolazi sam od sebe, zahtijeva zajednički put, hodanje s Isusom, povjeriti se Njemu, pa i na mučnom uspinjanju na goru. Zračimo dobrotu i ljubav Božju u ovome svijetu, hodimo zajedno, hodimo s Isusom.