Molimo sv. Augustina: “Diši u meni, Duše Sveti, da mislim sveto. Potiči me Duše Sveti, da činim sveto. Privuci me Duše Sveti, da ljubim sveto. Jačaj me, Duše Sveti, da čuvam sveto. Čuvaj me, Duše Sveti, da sveto nikada više ne izgubim.”

U svakoj mučnoj situaciji izazvanoj radi nasljedovanja Krista pred svojim očima gledaj svoga Učitelja koji govori:“ Evo, dolazim ubrzo i plaća moja sa mnom je …“, „Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak !“… Stjepanovo viđenje i slušanje ovih Isusovih riječi daje smisao i snagu za mučeničku smrt i praštanje neprijateljima.

Ako me tko ljubi , čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. … Branitelj - Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučit će vas o svemu i dozvati vam u pamet sve što sam vam ja rekoh….

Svom dušom zagrlimo trpljenje radi Krista  i radosno koračajmo kroz svoje i zajedničke kušnje do ulaska u Kraljevstvo Božje koje je u nama i među nama.

Božje poslanje uvijek nailazi na odupiranje, najčešće od onih dobrih svojih, bogobojaznih žena i muževa. Pavao i Barnaba nam pokazuju da trebamo ići dalje, u druge krajeve uzdajući se u Dobrog Pastira, Jaganjca. Krenimo dalje radosno i poletno. Izvezimo na pučinu.

I ovaj naš grad imat će budućnost tek onda kad zaklanom Jaganjcu poda slavu, čast i blagoslov – Kristu raspetom kojega Bog desnicom uzvisi. Zato je Uskrs poslanje za sve nas.

Postavimo Isusu molitveno pitanje: Isuse što si volio kod Petra? Što voliš kod mene? Što je bilo presudno da od Petra koji te zanijekao postane Petar u kojemu si se ti u svojoj punini i moći nastanio?

Radujmo se pozivu i mogućnosti da praktično sudjelujemo u Božjem milosrđu prema konkretnim osobama na konkretan način: molitvom, izgradnjom boljeg i dostojnijeg življenja najpotrebnijih i šireći u sebi i oko sebe ljubav koja ide do kraja, do gubitka svoga ljudskog ugleda, moći i samog života.

Isus nije posustao u borbi  protiv svake opačine, koja se nalazi  u srcu svakog čovjeka. Zbog toga ako želimo istinski živjeti,  trebamo slijediti Isusa i boriti se protiv svega što u našem životu nije od Boga: protiv oholosti, putenosti, egoizma, površnosti, uskogrudnosti… Neka u nama živi vjera, a ne strah.

Isus od nas očekuje da ga promatramo u pristupu i ponašanju svake životne situacije, u svim iznenadnim okolnostima. Da uzmemo dovoljno vremena crtati po zemlji Njegovim prstom, a zatim se uspraviti i ući u dijalog ljubavi koji uvijek oslobađa i daje polet za novo ponašanje.

U ovom milosnom korizmenom vremenu spremno napustimo svoju oholost, dođimo pred Boga praznih ruku, kako bismo od njega mogli primiti Njegovu ljubav i uđimo u njegovu radost. Radujmo se Bogu, radujmo se svakom čovjeku a posebno povratku grešnih, izgubljenih, zalutalih, nevjernih.

Dragi Zdenčani, Bog svakog časa bdije nad nama i polaže svoju nadu u nas jer nas je izabrao i želi da preko nas ljudi vide Njegovo milosrdno lice. Obratimo se i budimo plodni u djelima ljubavi. Tek tada će naš život imati puninu i smisao. Obratimo se i vjerujmo Evanđelju: Bog je naše spasenje.

Čovjek ima čast i poziv da osobno razvije dijalog s Bogom. U čitanjima vidimo slike neposrednog dodira s Bogom. Tema molitvenog razgovora su Božje želje, njih pretače u svoja obećanja i računa na osobe.

Vrijedno je uočiti u evanđelju neke okolnosti, aktivnosti, zamke đavla, njegovu strategiju, koja se zasniva na odabiru pogodna trenutka, izgladnjelosti. Đavao pozna Pisma i točno citira kako bi zavarao i postigao svoj cilj. On pozna ljudsku narav i njenu pohlepu za materijalnim dobrima, za moći i časti. Upadljiva je drskost i upornost napasnika unatoč znanju da je Isus Sin Božji.

Blag, dobronamjeran čovjek u svakom čovjeku može i treba pronaći zrnce dobrote, baš kao što će dobar odgojitelj u svakom djetetu pronaći onaj žar dobrote koji se treba ražariti.

Zdenčani, u nama, Božjom milošću, gori plamen Božje ljubavi, vatra Kristova spasenja, mi smo nositelji one blage i radosne vijesti, Evanđelja, da Bog u Kristu pobjeđuje svako zlo, da Božja ljubav nadjačava svaki grijeh i svaku oholost.