Za misionare najčešće molimo Zlatnu Krunicu, s nakanom da Bog «pozlati» njihova srca bezuvjetnom ljubavlju, blagošću i poniznošću.

Moli se na Gospinu krunicu:
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.
Amen.

Umjesto Vjerovanja moli se:
Slatko Srce mog Isusa, daj da te ljubim sve to više.

Umjesto Oče naš moli se:
Vječni Oče, prikazujem ti predragocjenu krv Isusa Krista kao zadovoljštinu za naše grijehe, kao pomoć dušama u čistilištu, i za potrebe svete Crkve.

Umjesto Zdravo Marijo moli se:
Isuse blaga i ponizna Srca, učini srce naše po Srcu svome.

Umjesto Srce naše moli se po želji Srce moje, Srce moje obitelji, Srce misionara...

Umjesto Slava Ocu moli se:
Slatko Srce Marijino, budi moje spasenje!

Na koncu se moli:
Oče naš... Zdravo Marijo... Slava Ocu...

Misijska krunica - karakteristična po šarenim bojama, simbol je duhovne potpore Kršćana misionarima, ali i potrebnim stanovnicima misijskih zemalja.

Svaka od boja predstavlja pojedini kontinent:

Afrika - zelena (zbog bujne vegetacije i prašuma)

Amerika - crvena (zbog boje kože i temperamenta stanovnika Latinske Amerike)

Europa - bijela (zbog boje kože stanovništva)

Australija i Oceanija - plava (zbog geografskog položaja, odnosno okruženosti morem)

Azija - žuta (zbog boje kože stanovništva)

Najsvetije što je ikad postojalo i što će ikada postojati... Isusovo srce.

Predano za nas, za naše spasenje.

I preda nam svoje srce mačem probodeno iz kojeg poteče krv, da vidimo da nema više toga što bi nam mogao dati.

U zlatnoj krunici, možda više nego i u jednoj drugoj molitvi molimo konkretno, spoznajući kakvo je Isusovo srce, da se naše srce posveti po Njegovu srcu, da bude baš kao Isusovo srce. A kakvo je to Isusovo srce..

Blago i ponizno. Milosrdno.

Isus nam otvara najsvetiji dio sebe, ne zatvoreno nego otvoreno srce koje znamo kakvo je i po zlatnoj krunici. Nas Bog nije tajan, ni zatvoren, nego otvoren i vidljiv svima koji ga traže i hoće vidjeti. Po zlatnoj krunici kao kroz otključana vrata, koja otkrivaju najsavršenije mjesto koje postoji, Isusovo srce, sukladno onoj Tražite i naći ćete, kucajte i otvoriti će vam se, tražimo, vapimo da Isus učini naša srca blagim i poniznim kao sto je njegovo.

Isus je blag. Blagost je Božja kvaliteta čija je moć služiti i oprostiti. Isus je ponizan. Biti ponizan znači biti sluga i zadnji. Ali je i najveći, jer tko bude ponizan bit će uzvišen. Poniznost je temeljna Božja kvaliteta. Ljubav je ponizna ili nije ljubav. Ljubav je unutarnja božanska snaga. Ona je sami Božji Duh koji nam govori svu istinu i daje nam snagu da je živimo. Biti blaga i ponizna srca nije ništa drugo doli prihvaćanje istine o nama samima, o drugima i o Bogu. Jednom riječju, biti blaga i ponizna srca znači ljubiti istinu.

Krist od nas traži poniznost, jer samo tada možemo biti ljubav iz hvalospjeva ljubavi - velikodušni i dobrostivi, ne zavidjeti i ne hvaliti se, ne tražiti svoje, ne biti razdražljivi i ne pamtiti zlo, samo tada možemo sve pokrivati i sve podnositi. Za Zdenac je izuzetno važna poniznost svakog pojedinca, koji tako može "pokriti" i "podnositi" sve nedostatke drugih, sve njihove mane, pa i grijehe. U poniznosti i poslušnosti očituje se ljubav koja “nikad ne prestaje“.

I danas bi mnogi, a da to često ni ne kažu, htjeli „vidjeti Isusa“, susresti ga, upoznati ga. Otud razumijemo našu veliku  odgovornost da odgovorimo svjedočenjem života koji se daruje u služenju, života koji na sebe preuzima Božji stil – bliskost, suosjećanje i nježnost – i daruje se u služenju. Radi se o tome da se sije sjeme ljubavi ne riječima koje vjetar nosi, nego konkretnim primjerima, jednostavnim i hrabrim, ne teoretskim osudama, nego gestama ljubavi. Tada Gospodin svojom milošću daje da donesemo rod pa i kad je tlo suho zbog nesporazuma, teškoćâ ili progonâ.