Toma Kempenac: Nasljeduj Krista
u prijevodu kardinala Alojzija Stepinca
O divnom učinku ljubavi Božje
Sluga:
1. Blagoslivljam te, Oče nebeski, Oče Gospodina moga Isusa Krista, jer si se udostojio sjetiti mene siromaha. 0, Oče milosrđa i Bože svake utjehe, zahvaljujem ti, što okrepljuješ katkada svojom utjehom mene, nedostojnog ikakve utjehe.
Blagoslivljam te uvijek i slavim s jedinorođenim Sinom tvojim i Duhom Svetim Tješiteljem u
vijeke vjekova.
Ah, Gospodine Bože, sveti ljubitelju moj, kad ti budeš došao u srce moje, klicat će sve
što je u meni.
Ti si slava moja i veselje srca mojega.
Ti si nada moja i »utočište moje u dan kušnje moje«.
2. Ali, jer sam još slab u ljubavi i nesavršen u kreposti, zato me moraš jačati i tješiti; pohodi me dakle češće i pouči me u svetoj nauci. Oslobodi me od zlih strasti i oslobodi srce moje od svih neurednih sklonosti da ozdravljen i dobro očišćen unutra budem sposoban ljubiti, jak
trpjeti, stalan ustrajati.
Gospodin:
3. Velika je stvar ljubav, veliko zaista dobro; jer samo ona olakšava svaki teret i nosi
jednako sve što je nejednako.
Jer teret nosi bez tereta; i sve gorko čini slatkim i ugodnim.
Plemenita ljubav k Isusu nagoni na velika djela; i pobuđuje želju za sve savršenijim. Ljubav hoće uvis i ne da se sputati nikakvim niskim stvarima.
Ljubav hoće biti slobodna i daleko od svake svjetovne sklonosti, da ne bude zapreke njezinoj unutarnjoj sklonosti; da se radi vremenitog dobitka ne zaplete ili da ne podlegne radi gubitka. Ništa nije slađe od ljubavi, ništa jače, ništa više, ništa šire, ništa ugodnije, ništa potpunije ni bolje, ni na nebu ni na zemlji; jer je ljubav rođena od Boga i samo u Bogu može počivati mimo
svih stvorenja.
4. Onaj, koji ljubi, leti, trči, veseli se; slobodan je i nije vezan. Daje sve za sve, ima sve u svemu; jer počiva u jednom i iznad svih najvišem dobru, iz kojega svako dobro izvire i
proizlazi. Ne gleda na darove, nego se naimo svih dobara obraća na darovatelja.
Ljubav često ne zna mjere, nego bukti preko svake mjere.
Ljubav ne ćuti tereta, ne gleda na trud, žudi više nego može. Ne navodi kao razlog nemogućnost, jer misli da sve može i smije.
Za sve je dakle sposobna i mnogo toga ispunja i polučuje uspjeh, gdje bi onaj koji ne ljubi
klonuo i podlegao.
5. Ljubav bdije te ni u snu ne spava. Nju umor ne umori, stiska ne smrvi, strah ne smete; nego poput živog plamena i goruće baklje diže se prema gore i sigurna prodire. Ako tko ljubi, onda znade što taj glas vapije. Velik je vapaj u ušima Božjim sama goruća čežnja duše koja
govori: »Bože rnoj, ljubavi moja: ti si sav moj, a ja sam tvoj!
Sluga:
6. Usavrši me u ljubavi da se učim unutarnjim jezikom srca kušati kako je slatko ljubiti, i u
ljubavi se rastapati i plivati.
Neka me obuzme ljubav da se izdignem nad sebe od prevelikog žara i udivljenja.
Neka pjevam pjesmu ljubavi, neka slijedim u visinu tebe ljubljenoga svoga, neka duša moja klone hvaleći te i kličući od ljubavi. Neka ljubim tebe više nego sebe, a sebe samo radi tebe; i svakoga od onih koji te zaista ljube, daj da ljubim u tebi kao što to traži zakon ljubavi koji
odsijeva od tebe.
Gospodin:
7. Ljubav je brza, iskrena, pobožna, ugodna i mila, jaka, strpljiva, vjerna, razborita, velikodušna, hrabra i nikada ne traži sebe.
Kad naime netko traži samog sebe, onda se odriče ljubavi. Ljubav je obzirna, ponizna i čestita; nije mekoputna, nije lakoumna, niti teži za taštim stvarima; ona je trijezna, čista, stalna,
mirna, držeći na uzdi sva sjetila.
Ljubav se podvrgava i poslušna je poglavarima; sama sebe malo cijeni i prezire; Bogu je odana i ugodna; i uvijek se u njega pouzdava i nada, pa i onda kad ne osjeća slasti: jer bez boli se ne
živi u ljubavi.
8. Tko nije spreman sve trpjeti i stajati na raspoloženje ljubljenome, nije dostojan zvati se ljubiteljem. Ljubitelj mora rado prihvatiti sve tvrdo i gorko radi ljubljenoga, te ne smije od
njega otpasti ako se što nezgodna dogodi.
O unutarnjoj utjehi
Kako se iskuša tko pravo ljubi
Gospodin:
1. Sinko, još ne znaš žarko i mudro ljubiti.
Sluga:
Zašto, Gospodine?
Gospodin:
Jer radi male protivštine napuštaš započeto; i odviše lakomo težiš za utjehom.
Tko žarko ljubi ne klone u kušnjama, niti vjeruje lukavom uvjeravanju neprijatelja. I kao što sam mu mio u sreći, tako mu se dopadam i u nesreći.
2. Tko mudro ljubi ne gleda toliko na dar ljubljenoga koliko na ljubav darovatelja. On više pazi na dobrohotnost nego na cijenu, i ljubljenoga cijeni više nego sve darove.
Plemenita ljubav ne zaustavlja se kod dara nego kod mene, iznad svakoga dara.
Nije zato sve izgubljeno ako katkada manje savršeno misliš o rneni ili o mojim svecima nego li bi htio.
Ono dobro i slatko čuvstvo, koje katkad osjećaš, jest učinak prisutne milosti i neki predosjećaj nebeske domovine: na to se ne valja odviše upirati, jer dolazi i prolazi. Ali boriti se protiv zlih nagona duha i prezirati došaptavanja đavla, znači krepost i veliku zaslugu.
