U knjizi Uspon na goru Karmel obrađuje se aktivni aspekt tamne noći duše koji se dijeli na aktivnu noć osjetila i aktivnu noć duha.

Aktivna noć obuhvaća prvu fazu duhovnog razvoja svakog početnika, a to je postupno čišćenje koje se sastoji u tome da duša ulaže vlastite snage i napore kako bi pošla čvrstim putem kreposti. Sv. Ivan od Križa govori kako je potrebno sa sebe skinuti starog čovjeka te odstraniti sve otrove požuda koje uništavaju ljubav. On utemeljuje svoj mistični nauk na Kristovoj riječi iz evanđelja: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom” (Mt 16,24).

Večeras govorimo o aktivnoj noći osjetila koja podrazumijeva odricanje i čišćenje od svih osjetnih požuda s obzirom na sve izvanjske stvari svijeta i na sve sklonosti njezine volje. Omogućuje nam prijelaz iz površinskog života koji je na razini osjetila na razinu duha. U njoj se duša svojim djelovanjem otvara Bogu.

Zašto je potrebno ući u noć osjetila?

Prvi razlog je u tome što su sve sklonosti koje duša ima prema stvorenjima i pred Bogom ustvari tama koja obavija dušu i zbog toga ona ne može biti osvijetljena Božjim svjetlom. Dvije suprotnosti, svijetlo - što je Bog i tama - što su sklonosti prema stvorenjima, ne mogu stajati zajedno.

Drugi razlog je u tome što sklonost i privrženost, što ih duša ima prema stvorenju, izjednačuju dušu sa stvorenjem, jer oni koji se ljube slični su. Iz toga sv. Ivan zaključuje: „Onaj koji ljubi stvorenje, spušta se nisko kako je i ono, a na neki način, još i niže; jer ljubav ne samo da izjednačuje, nego i podređuje zaljubljenog onomu koga ljubi. Zato duša koja ljubi nešto postaje nesposobna za ujedinjenje s Bogom i da se preobrazi u njega“. Važno je napomenuti: da se ovdje ne misli na pravu ljubav, nego na čovjekovu navezanost na bića i stvari koje ga odvajaju od Boga.

Kako bi se bolje razumjelo zašto je potrebno ući u noć osjetila, treba shvatiti kako požude proizvode u duši velike štete: dušu lišavaju duha Božjega te umaraju, muče, potamnjuju i oslabljuju dušu. Sv. Ivan se tu koristi slikama i simbolikom Svetoga pisma pa govori: „kao kad žedan sanja da pije, pa se, iznemogao, suha grla probudi” (Iz 29,8) tako duša ostaje nakon zadovoljene požude. Prema njemu sve to treba ukloniti iz duše kako bi se Bogu dalo prostora, treba prihvatiti borbu s vlastitom naravi i uzeti na sebe križ. U tom pogledu navodi Gospodinove riječi: „Nijedan od vas koji se ne odrekne svega što (sa žudnjom) posjeduje, ne može biti moj učenik” (Lk 14,33).

Kako svladati osjetila – upute sv. Ivana od Križa

Pod pojmom osjetila podrazumijeva se cijelo čovjekovo osjetno područje, odnosno svih pet vanjskih tjelesnih osjetila – vid, sluh, njuh, okus i opip kojima čovjek dolazi u dodir s vanjskim svijetom.

Sv. Ivan od Križa predlaže nekoliko uputa za svladavanje osjetnih požuda, koje su opisane kroz četiri točke:

1. točka - nasljedovanje Krista                                                                                                                                                                         Ovdje se traži da želja za nasljedovanjem Krista bude stalna i prisutna u svemu što duša čini. U tom smislu sv. Ivan kaže: „Prije svega neka goji stalnu želju da slijedi Krista u svemu, prilagođujući se njegovu životu o kojem treba razmišljati, da se može nasljedovati ga, i neka se ponaša u svemu kako se je on ponašao“. On dakle ne predlaže duge sate molitvene tišine niti potiče na dugo povlačenje u samoću, važnije je nasljedovanje Krista u svakodnevnom životu. Sv. Terezija Avilska to još snažnije naglašava i kaže da su nasljedovanje Krista i ljubav prema bližnjem važniji od uzvišenih iskustava doživljenih za vrijeme molitve.

2. točka - čišćenje osjetila                                                                                                                                                                                Da bi čovjek uspješno nasljedovao Krista mora se odricati bilo kojeg užitka koji ne bi bio na slavu i čast Božju, i to iz ljubavi prema Kristu koji je u svom životu samo tražio kako vršiti Očevu volju (konkretan primjer sv. Ivana od Križa – odricanje od slušanja, gledanja i posjedovanja bilo čega što stvara ugodu, a nije važno za službu i slavu Božju).

3. točka - čišćenje strasti                                                                                                                                                                               Ovdje se nastavlja sa čišćenjem strasti na način da duša pozitivno usmjerava svoju volju prema onom što se najmanje sviđa naravi. Sv. Ivan od Križa kaže da duša treba željeti: „ne što je lakše, nego što je teže; ne što ugađa okusu, nego što mu ne ugađa; ne što ima više ugodnosti, nego što je ima manje; ne odmor, nego trud; ne utjehu, nego bezutješnost; ne što je više, nego što je manje; ne dragocjenije i skuplje, nego što je manje cijenjeno i priprostije; ne nešto, nego ništa.

4. točka - čišćenje od sebeljublja                                                                                                                                                                  Na kraju zahtjeva uništenje „sebeljublja“ tj. onog suptilnog zadovoljstva sa samim sobom koje prodire u sve pore duše i koje, ako nije uklonjeno, čini nemogućim sjedinjenje s Bogom. Stoga zahtjeva da duša sama sebe ponizi i nastoji da ga drugi preziru, neće propustiti priliku da govori o sebi s omalovažavanjem i nastojat će da i drugi, kada govore o njemu, čine jednako, nastojat će nisko misliti o sebi sa željom da drugi ništa do njega ne drže.

Duhovni rast kršćanina, zahtijeva neprestani napor i podrazumijeva neprestano nastojanje oko pročišćenja nakana i poboljšanja ponašanja. Riječ je zaista o uskim vratima kroz koja moramo proći, ali to je put koji nas vodi na visoko brdo savršenstva, i na koji nas Isus poziva: “Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu. O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život, i malo ih je koji ga nalaze!” (Mt 7,13-14)

Za kraj - stihovi sv. Ivana od Križa „Sve“ i „Ništa“

Ništa“ se u ovom kontekstu odnosi na čovjekovu navezanost na bića i stvari koja ga koče u dolasku do potpunog sjedinjenja s Bogom, a pod pojmom „Sve“ Ivan podrazumijeva bogoslovne kreposti koje su jedini put do sjedinjenja s Bogom.

Da dođeš do uživanja svega,

Ne naslađuj se u onom što je ništa;

Da dođeš do posjedovanja svega,

Ne traži da posjeduješ nešto ni u čemu;

Da budeš sve,

Ne traži da budeš nešto ni u čemu;

Da dođeš do znanja svega,

Ne traži da znaš nešto ni o čemu;

Da dođeš do onoga što ne uživaš,

Idi putem gdje ne uživaš;

Da dođeš do nepoznatoga,

Idi putem gdje ne poznaješ;

Da dođeš do onoga što ne posjeduješ,

Idi putem gdje ne posjeduješ;

Da dođeš do onoga što nisi,

Idi putem gdje nisi.

Priredila : Ivana Šimić