Pozornost se prema siromašnima nalazi u Evanđelju; nije izum komunizma – rekao je papa Franjo u razgovoru s Andreom Tornelliem, koordinatorom web stranice „Vatican Insider“, i s Giacomom Galeazzijem, vatikanistom talijanskoga dnevnika „La Stampa“. Tim razgovorom s Papom završava knjiga posvećena Papinu socijalnom nauku, a naslovljena „Papa Franjo – Ova ekonomija ubija“. U knjizi, koja je 13. siječnja izišla iz tiska, skupljeni su i analizirani dokumenti učiteljstva o siromaštvu, doseljeništvu, socijalnoj pravednosti i očuvanju stvorenoga.
Pozornost je prema siromašnima u Evanđelju i u tradiciji Crkve; ona nije neki izum komunizma, i ne treba ju ideologizirati – tako je papa Franjo objasnio kontinuitet u crkvenoj tradiciji, u davanju prednosti siromašnima. Riječ je o pozornosti koja svoj izvor ima u Evanđelju – napomenuo je Papa te dodao da je zabilježena već u prvim stoljećima kršćanstva; dostatno je spomenuti prve crkvene Oce iz II. ili III. stoljeća. Njihove se propovijedi ne mogu opisati „marksističkima“ – objasnio je Sveti Otac – jer kada Crkva poziva da se pobijedi ‘globalizacija ravnodušja’, daleko je od bilo kakvoga političkog interesa i bilo koje ideologije. Potaknuta je jedino Isusovim riječima, i želi dati svoj prinos u gradnji svijeta u kojemu jedni druge čuvamo i jedni za druge se brinemo.
Što se tiče globalizacije papa je Franjo istaknuo njezinu svijetlu i tamnu stranu. S jedne je strane mnogima pomogla izići iz siromaštva, vodeći do većega bogatstva u svijetu, ali je s druge strane osudila brojne druge osobe na smrt od gladi, prouzročivši sve veće nejednakosti, kao i pojavljivanje novih oblikâ siromaštva. Riječ je o gospodarskom i društvenom sustavu koji u središte stavlja novac, pretvara ga u idola – istaknuo je Papa – a osobe svodi na ‘jednostavno oruđe’, potičući veliku neuravnoteženost. Ono pak što prevladava u kulturi, politici i sociologiji, jest odbacivanje svega što ne služi: djece, mladih, starijih osobâ. Kultura odbacivanja dovodi čak do odbijanja djece pobačajem – istaknuo je Papa te dodao da je iznenađen tako niskim stopama nataliteta u Italiji, jer – kako je rekao – tako se gubi veza s budućnošću.
Kultura odbacivanja vodi i do skrivene eutanazije starijih osoba koje se napušta, umjesto da ih se smatra našim sjećanjem, vezom s našom prošlošću, izvorom mudrosti za sadašnjost. I mladi su pogođeni takvim ponašanjem, tako da u razvijenim zemljama – primijetio je papa Franjo – više milijuna mladih, mlađih od 25 godina, nema posao. To su mladi – kako ih je nazvao Papa – „ni – ni“, odnosno niti uče jer nemaju mogućnosti za to, niti rade jer nema posla. Papa je stoga upitao: Što će sljedeće biti odbačeno?
„Zaustavimo se, molim vas“ – snažno je potaknuo papa Franjo te pozvao da takvo stanje stvari ne smatramo nepovratnim, da se ne predajemo, nego da nastojimo izgraditi društvo i gospodarstvo u čijem su središtu čovjek i njegovo dobro, a ne novac, jer ne rješavajući probleme siromašnih, nećemo riješiti probleme svijeta. Potrebna je etika, i to u gospodarstvu i u politici – istaknuo je Sveti Otac – potrebni su programi, mehanizmi i postupci usmjereni na bolju raspodjelu bogatstava, na stvaranje radnih mjesta, i cjelovito promicanje onih koji su isključeni.
Ponajviše, – dodao je Papa – potrebni su muškarci i žene koji mole, ruku uzdignutih prema Bogu; i to svjesni da ljubav i solidarnost, iz kojih proizlazi istinski razvoj, nisu ljudski „proizvod“, nego dar koji valja izmoliti. Neka se ti muškarci i žene zauzmu na svim razinama – društvenoj, političkoj, institucionalnoj i gospodarskoj – stavljajući u središte opće dobro – potaknuo je Sveti Otac te objasnio da je to nužno kako tržišta i špekulacija ne bi imali potpunu autonomiju. Ne možemo više čekati u rješavanju strukturalnih uzroka siromaštva, u svrhu ozdravljenja naših društava od bolesti koja samo može dovesti do novih krizâ – upozorio je Papa.
Sveti je Otac na kraju podsjetio da Evanđelje ne osuđuje bogate, ali obožavanje bogatstva čini ljude neosjetljivima na vapaj siromaha. Pritom je upozorio na pauperizam, koji je – prema njegovim riječima – karikatura Evanđelja i samoga siromaštva. Naprotiv, – dodao je – duboka veza između siromaštva i evanđeoskoga puta, kojemu nas poučava sveti Franjo Asiški, pravi je „pravilnik“ na temelju kojega će čovjeku biti suđeno, a to znači brinuti se za bližnjega, za siromašnoga, za onoga koji trpi u tijelu i u duhu, za onoga tko je u potrebi. A to nije pauperizam nego Evanđelje – istaknuo je papa Franjo.
