Baka Cecilia dolazi redovito u crkvu na misu i na molitvu krunice, pješice iz svog sela do misije Ujewa. Živi sama, kuha sama, sadi i okopava kukuruz, čisti unutar i oko svoje zemljane kućice, odlazi po vodu na kanal...

Ništa neobično za stanovnike jednog od afričkih sela. No u dobi od više od sedamdeset godina i bez vida na oba oka, to je ipak malo drugačija priča od drugih, moglo bi se reći.

Prije nekoliko mjeseci doktor u lokalnoj bolnici rekao nam je za baku Ceciliu, kojoj bi operacija mogla vratiti vid na jedno oko, ali pošto je sve slabije, da bi to trebalo učiniti što prije. Za samu operaciju bilo je potrebno oko 30 eura, uz dodatne troškove puta i smještaja. No nije tražio financijsku pomoć, nego je predložio da on pridonese jednim dijelom, a ostatak će skupiti ljudi u selu, a ako ne bude dovoljno novca, zamolio je da u tom slučaju i Zdenac pomogne ako bude u mogućnosti.

Pomalo iznenađeni tom gestom, ali i veseli zbog njihove želje da se toliko pomogne starici, pristali smo pomoći kako god budemo mogli. I krenuli su dogovori za operaciju. Bilo je potrebno otputovati u udaljeniji grad u bolnicu, gdje je moguće operirati oko. Dogovoreno je vrijeme, mjesto i troškovi zahvata.

Stanovnici sela u kojem živi baka Cecilia, vodstvo zajednice, doktor i dobročinitelji Zdenca iz Hrvatske – zajedničkim snagama skupili su nakon dva mjeseca sredstva za operaciju, za boravak i hranu u bolnici, te za putovanje i povratak.

U pratnji doktora i svoje nećakinje, naša junakinja provela je nekoliko dana u bolnici.

Tog jutra čekala nas je ispred kuće s doktorom i krenula prema nama sa smiješkom na licu. Dragi Bože, kada se nama srce rastopilo, kako li je tek njoj bilo. Grlili smo je i gledali, i uvjeravali se da li nas stvarno vidi… No ne samo da nas je jasno vidjela, nego je izgovorila i naša imena…

Starica koja je nakon dugo vremena ponovno vidjela svjetlost, boje, lica, stazu po kojoj hoda, svoju kuću, dvorište, drveće… uspjela je doći i do naše kuće.

Njene oči su nakon operacije bile osjetljive i suzne, no nije to bio jedini razlog suzama taj dan…

Baka Cecilia danas vidi. I vjerujemo da nema riječi koje mogu opisati tu sreću i zahvalnost.

No dragi naši, ipak želimo reći Hvala! svima onima što su gledajući srcem vidjeli druge u potrebi i Bogu koji nam je dao priliku dijeliti ovu sreću s njima…

„Sinko, svijet je lijep. Vidjet ćeš sinko, kad budeš slijep…“

Nikolina