Velik broj djece u siromašnim zemljama ne ostvaruje svoje pravo na obrazovanje jer zbog surovog i teškog života ne ide u školu. Obrazovanje služi da bi osoba razvijala sve svoje sposobnosti i talente i da bi bila spremna odgovorno se suočiti sa životom. Djeca jako dobro znaju da je neodlazak u školu manjak za njihovu budućnost. Svi oni koji dobiju mogućnost da se školuju mogu zahvaljivati Bogu i svom kumu koji im je pomogao i ovim milosrdnim djelom njihovo djetinjstvo usmjerio ka dobrom cilju.
Izdvojili smo ovaj put pismo mlade djevojke koja je zahvaljujući kumu N.R. upisala željeni studij u Ekvadoru i sada polaže ispite s jako dobrim ocjenama. Ovo je prilika da javno izrazimo zahvalnost, ne samo gore spomenutom kumu, već i svim ostalim kumovima koji nekoliko godina zaredom uplaćuju za školovanje brojne djece i mladih. Znamo da bi mnogi kumovi na neki način željeli pratiti svoje kumče, i pomagati mu još više, ali praksa nam pokazuje da to baš nije lako ni jednostavno. Životni uvjeti u misijama ne mogu se nikako usporediti sa hrvatskim načinom života. Moramo prihvatiti te različitosti i dopustiti ovoj djeci da žive, ali u svojoj sredini, kako god nama izgledala teška i nemoguća.
Bože, hvala ti što si nam dao mogućnost pomagati drugima diljem svijeta!
Svi su dani tako dobri da bi na njima trebali zahvaljivati...
Zbog toga jer sam ovdje i zbog jednog izvanrednog događaja, danas želim zahvaliti N. R., osobi koja zna kako doći do drugih. Njegova financijska pomoć mi je omogućila studiranje i zato taj novac nije izgubljen, naprotiv, vrlo dobro je uložen. Zahvaljujući njemu, danas mogu reći da je pomoć od osoba, koje mnogo puta i ne poznaju osobu koju pomažu, od životne važnosti da bi postigli neke od naših ciljeva: da budemo netko u životu, da uspijemo stići toliko visoko koliko sanjamo, jer svaka prepreka koju nam Bog stavlja na naše puteve je jedan test više koji trebamo prevladati da bi nešto naučili, pa makar i na pogreškama.
Kao i svi studenti, i ja sam započela svoj studij. Na početku je bilo vrlo lako, ali malo pomalo stvari su postajale sve teže. Puno puta sam se osjećala deprimirana i sama, ali u isto vrijeme to mi je davalo snage za sve moje želje i snažilo me da ne izgubim volju. Ipak, ne žalim se jer imam vrlo dobre ocjene i dosad nisam morala ponavljati nijedan predmet. Brinem o zadaćama i dužnostima koje su jedna od obaveza koje treba obaviti da bi se dobile dobre ocjene.
Lijepo je znati da mogu računati na toliko osoba koje me vole i koje će uvijek biti moji vodiči. Kume, bez Vas ne bih mogla ovo postići. Ovim putem Vam zahvaljujem i na ohrabrenju koje ste mi dali, jer iako daleko, uvijek me podupirete. Također hvala mojim vršnjacima koji su uvijek tu i podržavaju me, daju mi savjete i riječi ohrabrenja kad ih najviše trebam, a moji posebni profesori uvijek dijele s nama svoje znanje koje nam je potrebno.
Bez sumnje, moji najbolji prijatelji su moji roditelji, jer zahvaljujući njihovom naporu ja sam tu gdje jesam i oni su dar Božji. Njihova poniznost čini ih predivnim bićima za koja ulažem sav trud kako bi se ponosili mnome.
Zato zahvaljujem Bogu koji mi je dao život, ljubav i nježnost koju imam u svojoj obitelji.
Blagoslivljaj nas stalno, Bože i pomozi da postignem ono što želim: da radim svoj posao jednoga dana stručno i profesionalno...
Gabriela G.
Ecuador
