Informacije o misiji i sestrama
Prije dvadeset dvije godine sestre Kćeri Božje ljubavi otvorile su svoju prvu postaju na afričkom tlu i to u selu Rushooka i istoimenoj župi koja se nalazi na jugozapadu Ugande, pedeset kilometara od ugandsko-ruandske granice.
Župa pripada nadbiskupiji Mbarara (100 km udaljena).
Rushooka je postala poznato mjesto u ovom dijelu Ugande po uslugama koje ljudi dobiju u Domu zdravlja.
Od nas jedanaest sestara: dvije su Brazilke, sedam Uganđanki i dvije Hrvatice iz Bosne i Hercegovine, s. M. Marta Čović iz Nove Bile i ja s. M. Bogdana Markić iz župe Aladinici, općina Stolac.
Pet sestara radi u Domu zdravlja koji će uskoro biti uzdignut na nivo bolnice, dvije rade u domaćinskoj školi, dvije u internatu te škole, jedna je odgovorna za vrt i jedna je ravnateljica škole sv. Franje. Ova škola ima tri razreda predškolskog odgoja i samo dva razreda osnovne škole.
U našem selu osim škole sv. Franje imaju još dvije osnovne škole i dvije srednje škole. Jedna osnovna i jedna srednja su katoličke, a druge dvije su protestantske. Susjedno selo ima muslimansku osnovnu školu.
Uganda je bila engleska kolonija tako da je sustav školovanja u Ugandi isti kao u Engleskoj tj. tri godine predškolski odgoj, sedam godina osnovne škole, četiri ili šest godina srednje škole. Bez šest razreda srednje škole ne možete se upisati na fakultet.
Iza četvrtog razreda srednje škole možete se upisati u medicinsku školu, učiteljsku, domaćinsku ili drugu školu ali nakon završetka te škole dobijete svjedodžbu ne diplomu. Diplomu možete dobiti samo ako nastavite daljnje školovanje.
Više i visoko obrazovanje je jako skupo tako da rijetko tko u ovom našem selu, bez pomoći sa strane može to priuštiti.
Stanovništvo se, uglavnom, bavi poljoprivredom. Nema tu ni traktora, ni freze, ni konja ni vola. Motika i panga (za sječenje) su dva glavna oruđa koja upotrebljavaju.
U ovom dijelu Ugande najviše ima plantaža banana koje oni nazivaju matokee (to su banana za kuhanje). Rijetki su koji mogu priuštiti kupiti kruh pa zato umjesto kruha jedu ove banane i slatki krumpir. Ima nekoliko vrsta banana: bogoja koja se može kupiti kod nas, male slatke banane koje zovu kabaragara, gongye - slatke banane za pečenje koje mogu zamijeniti naš kolač i banane od kojih prave alkohol (vino, sok i rakiju). Možda baš za to alkoholizam je veliki problem u Ugandi.
Osim banana uzgajaju kukuruz (bijele boje), grah, krumpir, kupus, crveni luk, kikiriki, ananas…
Kako žive obitelji, tko odgaja djecu, ima li dosta samohranih roditelja?
Ako kažem da u katoličkoj osnovnoj školi (Rushooka Central School) ima više od 800 učenika onda će vam odmah biti jasno da su to mnogočlane obitelji. Ima puno udovica, izvanbračne djece koju bake odgajaju jer djevojke koje zatrudne prije braka ne mogu uzeti svoje dijete sa sobom kada se poslije udaju. Problem je također mnogoženstvo, alkoholizam itd.
U jutro kada se vraćamo sa sv. Mise djeca idu u školu. To je kao rijeka kojoj ne vidite kraj. Bogu hvala! Daj Bože da se i u našoj zemlji natalitet poveća. Ima obitelji koje žive u krajnjem siromaštvu. Ne možete vjerovati da tako može biti. Kada gledate te lijepe crnkinje ne možete vjerovati iz kakve sredine dolaze. Možda nikada do sada nije vidjela sapun za umivanje jedino onaj za pranje. Kukuruzna kaša, grah, voda i vazelin to je bez čega ne mogu. Bez svega drugoga se može preživjeti. Ipak su lijepe i zdravog izgleda.
Kakva budućnost čeka djecu nakon školovanja?
Već od samog dolaska u Rushooku sestre su započele sa školovanjem siromašne djece jer su znale vrijednost školovanja . U stvari željele su im pružiti dugoročnu pomoć. Sva ova djeca bez pomoći sa strane ne bi bila u školi.
S udrugom Zdenac surađujem već osam godina. Iskreno mogu posvjedočiti da je školovanje investicija koja se uvijek isplati. Čak iako ne završe više i visoke škole te mlade ljude stavite na jedan nivo više. Završenom osnovnom školom bar dobro nauče engleski jezik, a engleski jezik je službeni jezik u Ugandi. Ako nastavite daljnje školovanje svakako da je još bolje jer su veće mogućnosti zaposlenja i zarade. Kasnije ti mladi ljudi pomažu svojim obiteljima, mlađoj braći i sestrama. Raste svijest, pa će i oni nastojati školovati svoju djecu u dobrim školama.
Sada s nama rade mladi ljudi koji su bili potpomognuti od sestara ili franjevaca.
Dragi naši dobročinitelji preko udruge Zdenac i ostali koji nam pomažete, u ime sestara, u svoje osobno ime, u ime roditelja i djece ja vam svima od sveg srca zahvaljujem moleći dragog Boga da vam stostruko uzvrati za sve dobro koje ste učinili i koje činite. Poznajući situaciju u našoj zemlji ja uvijek ostanem zadivljena velikodušnošću naših ljudi. Hvala, od sveg srca HVALA! Neka vam dragi Bog da zdravlje, radost i sreću!
Zahvalna,
s. Marija Bogdana Markić, Kći Božje ljubavi
