Misija Zdenca je pružiti našim potrebitima, sredstva i mogućnosti koji će im pomoći da poboljšaju svoju kvalitetu života. Darujemo im teorijsko i praktično obrazovanje o općoj kulturi, vrijednostima i načelima, a prije svega dajemo im primjer beskrajne ljubavi koju Isus ima prema nama, noseći Njegovu riječ, da upoznaju i pronalaze Njegovu utjehu, potičući u njima želju da ga oponašaju i oduže se toj ljubavi djelima milosrđa u svojim zajednicama.
S obzirom na situaciju u Venezueli, doista je izazov ispuniti naše poslanje. Imamo raspoloženje i predanost, jer ovo djelo je izgradnja Kraljevstva Božjeg. Situacija je jako teška, postoji otpor ljudi kojima želimo pomoći. Nepovjerljivi su, zatvorili su se u svoje kuće i boje se nepoznatog i nepoznatih. Unatoč preprekama suočavamo se s takvim situacijama, potrebitima vračamo vjeru u ljude i uspijevamo u svom poslanju. Isus Krist je taj koji nadahnjuje naš poziv misionara. Dirnuti tom ljubavlju posjetili smo domove obitelji u zajednicama u kojima se nalazimo.
"Žetva je velika, a radnika malo." Znamo da je Gospodin s nama, jer nas nadahnjuje da nastavimo s tim poslanjem kao misionari. Shvaćamo da ima još mnogo posla i da moramo ostaviti svoje zadovoljstvo da donesemo Njegovu Riječ zajednicama koje su daleko od Njega. Fizički umor je sitnica ako želimo izgraditi njegovo Kraljevstvo.
Situacija svakog od njih je drugačija, zajedničko im je siromaštvo koje utječe na većinu obitelji koje su dio nas. Područje koje nas najviše brine je obrazovanje djece, jer nema novca, roditelji nemaju sredstava za kupnju najosnovnijeg, kao što su: uniforma i školski pribor, a bez toga djeca ne mogu redovito pohađati nastavu. Većina nema pametne telefone, internet ili računalo kako bi im pomogli s domaćom zadaćom. Roditelji nemaju vremena pomagati djeci domaću zadaću jer su zauzeti radom, a neki zbog školskog neznanja.
S druge strane, viđamo djecu koja od malih nogu odlaze tražiti posao kako bi pomogla roditeljima. Starija braća i sestre moraju napustiti studij kako bi se brinuli o mlađoj braći i sestrama, jer roditelji rade cijeli dan i nemaju ih s kim ostaviti. Vrlo rano prestaju biti djeca kako bi se brinuli o onome što je obveza roditelja.
Zbog siromaštva i njihova prehrana je loša, oskudna, više su gladni nego siti. Roditelji jednostavno ne mogu djeci osigurati tri potrebna obroka. Djeca ne primaju potrebne hranjive tvari kako bi se mogla zdravo razvijati i rasti, tako da siromaštvo ne utječe samo na njihovo obrazovanje, već i na njihov fizički razvoj.
Zato ostajemo postojani u svom poslanju, znajući da naše poslanje nije lako, već dajemo sve od sebe kako bi se naša djeca i njihove obitelji osjećali voljenom i izabranom djecom Božjom kroz Zdenac Aljibe.
Prepoznajemo Isusovo lice u tim ljudima gdje vršimo poslanje, kao što nas uči Sveta Marija Krucifiksa di Rosa: „divno je i korisno moći dijeliti sa svakim djetetom ili odraslim, to je dar od Boga.“.
Iliana.G.
