Papa Franjo, u sinoćnjem spontanom nagovoru u havanskoj katedrali, potaknuo je kubanske svećenike, redovnike, redovnice i sjemeništarce da budu „siromašna Crkva“ i da se „nikad ne umore iskazivati milosrđe“...
Stiže nam čestitka iz mjesta Palmire, Kuba. Ovo su mladi koji su započeli svoj rast u Zdencu prije 5 godina kao mali osnovci. Sada su tinejdžeri. Iskazuju svoju zahvalnost i čestitaju Bozić svima u Zdencu: članovima, volonterima, kumovima i dobročiniteljima.
Jose je 83–tro godišnjak. Već 50 godina živi u kući u neljudskim uvjetima te već tri godine nema krova nad glavom. Jose nema nikakvih primanja. Zdenac mu je obnovio kuću i ukljućio ga u projekt „Moja šalica mlijeka“...
Student 5 godine medicine, motivira svoje kolege da pristupe Zdencu, kako bi zajedno radili za Boga. Objašnjava im razliku između žaljenja i suosjećanja. Treba suosjećati i uživljavati se u situacije čovjeka u potrebi...
Zdenac je u Palmiru stigao prošle godine. S. Ljilja i jedan volonter posjećivali su i pomagali napuštene starije osobe. Upoznavali i druge stanovnike naselja, posebno djecu i materijalno im pomagali...
Djela koja činimo, kako uvijek valja istaknuti, i ponoviti tu veliku istinu, donosi veliku radost onima koji u Isusovo ime čine Njegova dijela, te onima koji primaju tu istu ljubav, jer takav je zakon ljubavi, kosi se svakoj ovozemaljskoj logici, a to je da se dijeljenjem množi. I svaki put, kako i u Venezueli, tako odmah i po dolasku na Kubu, vidjeti kako ljubav prožima i preobrazuje živote ljudi s kojima radimo, a u isto vrijeme i samih naših volontera koji svoje vrijeme, te teških životnih situacija iz kojih i sami potječu, neumorno i s još više žara bore se i navješćuju Božje ime kroz djela milosrđa u ovoj zemlji, na ovom izoliranom otoku gdje je upravo Kristovo ime dugo bilo jedno od zabranjenih i razlogom mnogih progona.
Možete zamisliti kako sam se osjećala kad vidim da naš rad vrijedi. Teško je odgojiti čovjeka. Rad s našom djecom ispunjava me radošću i potpunom srećom...
… prije je bio poznati pjevač, sada živi sam u jako trošnoj, prljavoj kućici i teškoj neimaštini.
Moja misija na Kubi počinje slijetanjem na zračnu luku Havana. U zračnoj luci sam se našla sa sestrom Ljiljom jer je ona putovala iz Zagreba, a ja iz Munchena. Od Havane smo se vozili 250 km dalje do Cienfuega...
Biti ultimo tj. zadnji, je moje iščekivanje dolaska malog Isusa u Betlehemsku špilju. Marija i Josip nisu došli na vrijeme u gostinjac. Bili su " zadnji" i potražili su svoj smještaj među Zadnjima; pastirima i životinjama. Božić je biti Zadnji s Isusom i radi Isusa donoseći ga Zadnjima – Ultimos.