Prikazujem sadržaj po oznakama: Tag item mudrost

U današnjim čitanjima predstavljen nam je Isus Krist, utjelovljena Riječ Božja, kao lice Boga nevidljivoga. Bog koji je po svojoj naravi sama ljubav, progovara i iz Njegovih usta izlazi Mudrost Božja, koja stvara svijet i čovječanstvo. Bog preko svoje Mudrosti ulazi u naš život, u našu povijest i tako počinje povijest našega spasenja. Na Božić slavimo tu Božansku mudrost, mudrost stvaranja i otkupljenja svijeta. Svi narodi i sve civilizacije svih vremena traže svoj način života i svoje spasenje...

Tko nalazi mudrost, nalazi život. Mudrost je savršena. Mudrost je Božji dar koji nam omogućava izabirati dobro koje vodi u puninu života. Do mudrosti dolazimo uzdizanjem duha u Božje visine. Što učiniti da to i postignemo? Napuštanjem ovozemaljskih kriterija, dragocjenosti, dobara ovoga svijeta i prepustiti se nadahnućima. Ali i dobra ovoga svijeta njen su plod, a ona je odraz njezina Genija. Tek usvajanjem Mudrosti čovjek se na pravi način otvara i približava dobrima ovoga svijeta...

Idu apostoli putem i raspravljaju. O čemu? O tome tko je među njima najveći. Kako bi bilo zanimljivo da smo mogli malo prisustvovati njihovoj raspravi. Je li i mi danas o tome raspravljamo? Naravno. Po čemu se mi danas vrednujemo? Po tome tko je prvi postao Kristov učenik; možda po svojoj pismenosti ili učenosti; po tome tko je stariji; možda jer smo se nametnuli svojom govorljivošću!? Mi danas znamo da treba svima služiti, da životom pokazujemo...

Evanđelje ponovo označava Krista kao Kruh života. Krist želi u našim srcima probuditi želju za njim samim, kao hranom koja nas može nahraniti. Poziva nas da blagujemo život. Kroz euharistiju, u svakoj pričesti daruje nam se. Dolazi nam kao onaj koji na najistinitiji način biva prisutan u čovjeku. Suživljava se s nama, ponire u nas, postaje dio nas, a mi dio njega. Isus govori i o trećoj božanskoj Osobi: ... „Duhu koji oživljuje“ (Iv 6,63). Blagovanjem euharistije, ostvarujemo prisan odnos...

Evanđelje ponovo označava Krista kao Kruh života. Krist želi u našim srcima probuditi želju za njim samim, kao hranom koja nas može nahraniti. Poziva nas da blagujemo život. Kroz euharistiju, u svakoj pričesti daruje nam se. Dolazi nam kao onaj koji na najistinitiji način biva prisutan u čovjeku. Suživljava se s nama, ponire u nas, postaje dio nas, a mi dio njega. Isus govori i o trećoj božanskoj Osobi: ... „Duhu koji oživljuje“ (Iv 6,63). Blagovanjem euharistije, ostvarujemo prisan odnos...

Onda Bog izgovori sve ove riječi: “Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz mene. Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi...

Svi kušamo što znači biti zarobljen: mislima, navikama, stvarima, mobitelom, modom, obzirom, tuđim mišljenjem, strastima, strahovima, željama, poslom, brigama, osobama, emocijama... Sve nabrojeno u sebi je neutralno. Nije ni dobro ni loše. Dobro je kad nam služi da živimo u slobodi i slavi djece Božje...

Dvadeset i osma nedjelja kroz godinu koncentrira se na objašnjenje mudrosti u životu.

Prvo čitanje je svjedočenje o podrijetlu mudrosti i načinu dobivanja, uvjetima koje treba ispuniti za primanje dara mudrosti. Opisuje osjećaje i odnos osobe prema mudrosti. Molitva je koja prethodi razboru, a VAPAJ dobiva duh mudrosti. Duh se nastanjuje u onome koji vapi.

Sva dobra ovog svijeta nisu ništa u usporedbi sa duhom mudrosti. Posebno izražava zaljubljenost u duha mudrosti. Sva blaga ovog svijeta, prijestolja, pa i samo zdravlje ništa nije pred tim darom. Sveti pisac zaključuje da su mu sva blaga i dobra nebrojena došla od ruku mudrosti. Ta dobra nisu ovozemaljske naravi. On sam postao je Božji mudrac koji riječju i primjerom uprisutnjuje samog Boga, izvor i počelo vječne mudrosti.

Za nas kršćane, i još više misionare, ovo čitanje pokazuje nam što trebamo vapiti Bogu. Mudrost Božja koja nam je u pozivu dana kao sjeme želje i odluke: posvetiti se provodeći u djela milosrđa Njegovu Riječ. Bog bogat milosrđem nastanio se u srcima našim i učinio nas sebi sličnima čisteći nas od sebičnosti naše. Neprekidni tihi vapaj Zdenčana je: ISPUNI ME SOBOM, O BOŽE SVETI, BOŽE SVEMOGUĆI, MILOSRDNI BOŽE. Ništa od Tebe ne tražim, ni zlato, ni zdravlje; bogatstvo i slavu daj drugima, a meni sebe daj i to mi je dosta.

Isus od nas traži dobro srce. Iz ljudskog srce izlazi SVE – kako dobro, tako zlo. Koja će osobina prevladati u ljudskom srcu, ovisi od njegove Božje snage. Da bi naše srce bilo prepuno Božje snage, naša ljubav treba biti bez egocentrizma (sebeljublja), slična ljubavi Isusa Krista: to je ljubav bez proračunatosti o tome što dobivam i što gubim – obradovati drugoga, biti za drugoga!

Zdenčani, nama je Zakon osoba Isusa Krista. Ono što on govori to i čini! Nama je krenuti za njim, jer je on naš Put, Istina i Život.

Naš je put, Isuse, teži. Tvoja ljubav, tvoja istina, tvoje djelo, trebaju biti i naš put. Nije lako, ali drugoga puta nemamo!

Bog Otac daje nam slobodu odabira: „Ako hoćeš, možeš držati zapovijedi, u tvojoj je moći da budeš vjeran.“ Bog neće vjeru na silu – još manje ljubav na silu, On želi biti priznat, služen i ljubljen. Ali, koliko možemo biti slobodni ako uzmemo u obzir naše ljudske uvjetovanosti: rođenjem, genima, odgojem, obrazovanjem, utjecajem obitelji, društvom.

Isus od nas traži dobro srce. Iz ljudskog srce izlazi SVE – kako dobro, tako zlo. Koja će osobina prevladati u ljudskom srcu, ovisi od njegove Božje snage. Da bi naše srce bilo prepuno Božje snage, naša ljubav treba biti bez egocentrizma (sebeljublja), slična ljubavi Isusa Krista: to je ljubav bez proračunatosti o tome što dobivam i što gubim – obradovati drugoga, biti za drugoga!

Zdenčani, nama je Zakon osoba Isusa Krista. Ono što on govori to i čini! Nama je krenuti za njim, jer je on naš Put, Istina i Život.

Naš je put, Isuse, teži. Tvoja ljubav, tvoja istina, tvoje djelo, trebaju biti i naš put. Nije lako, ali drugoga puta nemamo!

Bog Otac daje nam slobodu odabira: „Ako hoćeš, možeš držati zapovijedi, u tvojoj je moći da budeš vjeran.“ Bog neće vjeru na silu – još manje ljubav na silu, On želi biti priznat, služen i ljubljen. Ali, koliko možemo biti slobodni ako uzmemo u obzir naše ljudske uvjetovanosti: rođenjem, genima, odgojem, obrazovanjem, utjecajem obitelji, društvom.