„Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je Kraljevstvo nebesko“, razmišljanje pape Franje na posljednje je Isusovo blaženstvo. Upozorio je da i kršćani mogu biti izvor prezira kada izgube „okus Krista i evanđelja“
Posljednje Isusovo blaženstvo, kao i prvo, obećava sreću, odnosno kraljevstvo nebesko koje će pripadati progonjenima zbog pravednosti i siromasima duhom – istaknuo je Papa. Put blaženstava je uskrsni put koji vodi od života prema svijetu do onoga prema Bogu, od života koji vodi samoljublje, do onoga koji vodi Duh.
Ali, tu vrstu života ne može prihvatiti svijet koji ima druge prioritete. Njegove „strukture grijeha“ ne mogu prihvatiti vrijednosti blaženstava, a život prema evanđelju mogu smatrati jedino pogreškom i problemom – primijetio je Papa te istaknuo – Budući da svijet živi u funkciji novca, tkogod pokaže da se život može ostvariti u darivanju i odricanju postaje smetnja za sustav pohlepe. Ključna je riječ 'smetnja', jer kršćansko svjedočanstvo, koje čini toliko dobra ljudima jer ga nasljeđuju, smeta onima koji imaju svjetovni mentalitet. Žive ga kao opomenu.
Kada se pojavi svetost i očituje život djece Božje, u toj je ljepoti nešto nezgodno što potiče na zauzimanje stajališta: ili ćemo se otvoriti dobru ili odbiti to svjetlo i ukrutiti srce sve do protivljenja ili čak do mržnje – napomenuo je Papa te se spomenuo progonstava u prošlom stoljeću u Europi. Zanimljivo je vidjeti u progonima mučenika kako neprijateljstvo raste sve do mržnje. Dovoljno je osvrnuti se na progone europskih diktatura u prošlom stoljeću; kako je došlo do mržnje prema kršćanima, kršćanskom svjedočenju i herojstvu kršćana.
To, međutim, – prema Papinim riječima – pokazuje da je progonstvo također mjesto oslobođenja od podčinjenosti uspjehu i čežnji za slavom te od kompromisa svijeta. Što raduje onoga koga je svijet odbio zbog Krista? – upitao je te kazao – Raduje ga to da je pronašao nešto što vrijedi više od cijeloga svijeta.
Žalosno je misliti na to da su u ovom trenutku, na raznim stranama svijeta, brojni kršćani progonjeni; moramo se nadati i moliti da njihovo trpljenje što prije završi. Mnogo ih je, današnjih je mučenika više nego u prvim stoljećima. Izrazimo blizinu toj našoj braći i sestrama; jedno smo tijelo, a ti su kršćani krvareći udovi Kristova tijela koje je Crkva – potaknuo je papa Franjo.
Međutim, ljudski prezir nije uvijek progon, katkada do prezira dolazi našom krivnjom – upozorio je Papa te objasnio – To se događa kada kršćani, sol zemlje, izgube „okus Krista i evanđelja“. Tada trebamo biti vjerni poniznom putu blaženstava, jer on vodi do toga da postajemo Kristovi, a ne od svijeta. Progonjeni, postajemo slični Kristu na križu, Njemu kojega su ljudi prezreli i odbacili. Prihvaćajući njegov Duh ispunjamo srce s toliko ljubavi da dajemo život za svijet, ne popuštajući kompromisu s njegovim prevarama i prihvaćajući njegovo odbacivanje.
Kompromis sa svijetom je opasan; kršćanin je uvijek u napasti da popusti kompromisu sa svijetom, s duhom svijeta. Odbiti kompromise i ići putom Isusa Krista, život je nebeskoga kraljevstva, najveća radost, istinska sreća – rekao je papa Franjo te na kraju potaknuo vjernike da nikada ne gube hrabrost.
U progonima je uvijek prisutnost Isusa koji nas prati, Isusa koji nas tješi te snaga Duha koji nam pomaže izdržati. Nemojmo se obeshrabriti kada život u skladu s evanđeljem privlači progone ljudi; tu je Duh koji nas podupire na tom putu – rekao je Papa.
Na kraju audijencije, Božjem milosrđu povjerio je sve, te nas potaknuo da u kršćanskoj dosljednosti ujedinimo ljubav prema Crkvi i djelotvornu brigu o građanskoj zajednici, posebno u ovo vrijeme kušnje.
(Vatican News - aa)