U petak, 15. svibnja, naša je Gorana Pocrnja primila svoj misionarski blagoslov na misi mladih u Bazilici Srca Isusova u Zagrebu. Bio je to vrhunac njezinih traženja, ali i početak jednog novog životnog razdoblja. Želja za misijama u Gorani se javila veoma rano, još u djetinjstvu i nije ju napuštala. Nakon mnogo traženja, molitve i propitivanja, Bog je Gogu doveo u Zdenac, k Misionarima Milosrđa. Odmah smo je svi zavoljeli jer nam je svojim velikim srcem i svojom radošću u svakom trenutku govorila o Bogu.
Zato je ovo misno slavlje i bilo tako posebno: u njemu smo osjetili da je svakome od nas darovan nevidljivi misijski križ, darovano nam je poslanje – moliti za Gogu, sestru Ljilju i naše Zdenčane u dalekoj Tanzaniji.
Pater Ike, koji je služio svetu misu, više puta je naglasio upravo tu dimenziju misijskog poslanja. Naime, iako Gospodin taj poziv upućuje pojedincu, pojedinac odlazi u ime Crkve naviještati Kristovu Radosnu vijest. Crkva je, s druge strane, pozvana molitvama i žrtvama pratiti one koji su daleko.
Primanje blagoslova za odlazak u misije novo je razdoblje u Goraninom životu jer će u Tanzaniji biti vrlo blizu siromasima koji u Božjem srcu imaju povlašteno mjesto i prema kojima Bog najprije pokazuje svoje milosrđe, kako kaže papa Franjo.
Molimo zato nebeskog Oca da u Gogi i sestri Ljilji raspali misijski žar i želju za spas duša. Dok ih nosimo u svojim srcima i svojim molitvama, zastanimo nad riječima pape Franje koji su svojoj pobudnici Radost Evanđelja govori o tome kako smo svi mi učenici misionari.
Dalje nastavlja: „Ako, pak, u to nismo uvjereni, pogledajmo prve učenike koji su odmah nakon što su ugledali Isusa, pošli naviještati puni radosti: 'Našli smo Mesiju!' (Iv 1,41). Samarijanka postaje misionarkom netom što je završila razgovor s Isusom i mnogi povjerovaše 'zbog riječi žene' (Iv 4,39). I sveti Pavao, nakon susreta s Isusom Kristom, 'odmah stade po sinagogama propovijedati Isusa, da je on Sin Božji' (Dj 9,20).“
Gorana i sestra Ljilja u svojem životu odlučile su činiti to isto. „A što mi čekamo?“
Anita Dekanić
