Brinemo o sirotištu u kojem su djeca sela Kavumu u Bukavu-u,grad na istočnom djelu Republike Demokratske Konga u Africi.
Djeca su siročad bez oba roditelja. Sirotište (i državi općenito) u kojemu žive vlada veliko siromaštvo. Unatoč nedostatku svega, djeca su tako radosna i angažirana za svoju budućnost. Idu u osnovnu školu, slobodno vrijeme časna sestra koja ih čuva i brine se za njih priprema ih za život.
U sirotištu živi 58 djece, a još 180 djece koji žive s jednim roditeljem ili rodbinom, a isto su u teškoj situaciji (nemaju osnovnih namirnica za preživjeti) svakodnevno dolaze po hranu.
Sirotište djeluje četiri godine.
Časna sestra Clotilde Bikafuluka Mbarambara je voditeljica tog sirotišta.
U selu Kavumu vlada veliko siromaštvo. Neki roditelji umrli su tijekom rata, od bolesti.
Sestra Clotilde brine o djeci, njihovim rezultatima u školi. Redovito pregledava njihove zadaće i pomaže im u pisanju. Smještaj bi mogao biti i bolji, ona jednostavno nije u mogućnosti pružiti im bolji.
Većinu hrane proizvode, ljudi iz sela uvijek nešto donesu za siročiće. Omogućena im je i medicinska pomoć ali često nema za platiti račun, pa donese kad ima novca. Odjeću im daju ljudi koju s. Clotilde isprosi za njih.
Ima nekoliko ljudi velika srca koji joj pomažu u potrepštinama.
Sestre obrađuju polja i tako proizvode hranu. Na poljima im pomažu i djeca, tako ih uče kako živjeti od zemlje i osposobljavaju za život van sirotišta. Tijekom godine uvijek Bog pošalje nekoga tko će im pomoći.
Demokratska Republika Kongo velika je i druga u Africi, jako bogata zemlja sa svojim rudama i vodama, ima 89,5 milijuna stanovnika, nažalost većina ljudi su u tolikom siromaštvu, pogotovo naš dio države Bukavu-a zbog ratova i neprijatelja koji dolaze iskapati, odnositi rude i uzimati njihovo bogatstvo dok oni sami ništa ne koriste.
Siročadi je jako puno. Ne možemo ih sve primiti. Puno djece bez najosnovnijeg (hrana, odjeća, obuća, lijekovi) živi po kućama.
Redovito mole krunicu i ostale kršćanske molitve. Blažena Djevica Marija im je majka koja ih neizmjerno voli i obraćaju joj se kad im je teško.
Nakon razgovora sa sestrom Ljiljom proširili smo projekt pa smo mladićima i djevojkama dali mogućnost za obrazovanje jer nije jednostavno ići u školu. Srednja škola i fakulteti se plaćaju. Djeci u sirotištu, njihovoj rodbini, pa ni djeci samo s jednim roditeljem to nije moguće.
U sirotište dolaze žene iz sela s djecom dva puta tjedno, pomažu obrađivati zemlju i dobiju obrok.
Zahvaljujemo vam na svakom vidu pomoći i nadamo se da ćete imati priliku doći i vidjeti kako je u našem sirotištu.
Hvala Bogu koji vas je poslao nama!
s. Clotilde
