Prvo čitanje: Job 7, 1-4.6-7
Job progovori:
»Nije li vojnikovanje život čovjekov na zemlji
i dani mu kao dani nadničara?
Kao što trudan rob za hladom žudi
i kao nadničar štono plaću čeka,
mjeseci jada tako me zapadoše
i noći su mučne meni dosuđene.
Liježuć pomišljam: ’Kad li ću ustati?’
A dižuć se: ’Kad ću večer dočekati!’
I tako se kinjim sve dok se ne smrkne.
Dani moji brže od čunka prođoše,
promakoše hitro bez ikakve nade.
Spomeni se: život moj samo je lahor
i oči mi neće više vidjeti sreće!«
Otpjevni psalam: Ps 147, 1-6
Hvalite Gospodina jer je dobar,
pjevajte Bogu našem jer je sladak;
svake hvale on je dostojan!
Gospodin gradi Jeruzalem,
sabire raspršene Izraelce.
On liječi one koji su srca skršena
i povija rane njihove.
On određuje broj zvijezda,
svaku njezinim imenom naziva.
Velik je naš Gospodin i svesilan,
nema mjere mudrosti njegovoj.
Gospodin pridiže ponizne,
zlotvore do zemlje snizuje.
Drugo čitanje: 1Kor 9, 16-19.22-23
Braćo: Što navješćujem evanđelje, nije mi na hvalu, tà dužnost mi je. Doista, jao meni ako evanđelja ne navješćujem. Jer ako to činim iz vlastite pobude, ide me plaća; ako li ne iz vlastite pobude – služba je to koja mi je povjerena. Koja mi je dakle plaća? Da propovijedajući pružam evanđelje besplatno ne služeći se svojim pravom u evanđelju.
Jer premda slobodan od sviju, sām sebe svima učinih slugom da ih što više steknem. Bijah nejakima nejak da nejake steknem. Svima bijah sve da pošto-poto neke spasim. A sve činim poradi evanđelja da bih i ja bio su zajedničar u njemu.
Evanđelje: Mk 1, 29-39
U ono vrijeme: Pošto Isus iziđe iz sinagoge, uđe s Jakovom i Ivanom u kuću Šimunovu i Andrijinu. A punica Šimunova ležala u ognjici. I odmah mu kažu za nju. On pristupi, prihvati je za ruku i podiže. I pusti je ognjica. I posluživaše im.
Uvečer, kad sunce zađe, donošahu preda nj sve bolesne i opsjednute. I sav je grad nagrnuo k vratima. I on ozdravi bolesnike – a bijahu mnogi i razne im bolesti – i zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga znali.
Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše. Potražiše ga Šimun i njegovi drugovi. Kad ga nađoše, rekoše mu: »Svi te traže.« Kaže im: »Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da i ondje propovijedam! Ta zato sam došao.« I prođe svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio.
Za duhovnu izgradnju Zdenčana
Čitanja ove nedjelje odišu Zvanjem i Poslanjem. Isus zove svoje učenike! Isus zove nas!
Zove nas na učeničku i apostolsku službu. Isus traži nas za svoje suradnike. Sudjelujmo u ostvarenju Božjeg plana. Stavimo se na raspolaganje.
Isus je morao ići iz jednog mjesta u drugo. Išao je kako bi ljudi povjerovali. I oni koji su povjerovali primili su dar. Dar je bio zajedništvo s Bogom. To je ono što je nevidljivo, neprocjenjivo, to je „ novo srce“, ispunjeno milošću, ljubavlju i radošću, a sve to pokazujemo u svojim djelima ljubavi prema bližnjima.
Ne smijemo ga nasljedovati samo radi čudesa i vanjskih znakova. Obraćenje srca, vjera u Njega i djelotvorna ljubav su najbitnije.
Isus nas razumije, uvijek je uz nas, uvijek mu možemo doći, moliti ga za svoje potrebe. Ali On je onaj koji odlučuje, On zna što nam treba, On nas ljubi.
Došao je da nas služi, zato služimo po uzoru Isusa iz Nazareta. Isus nam kao i Petrovoj punici: pristupa, pruža ruku i podiže nas. Vidi naše slabosti ali uzima našu ruku u svoju ruku i podiže nas. Pomaže nam da nadiđemo svoje slabosti i svoje grijehe. I najbolje od svega On to radi besplatno.
Sveobuhvatna i neshvatljiva je Božja ljubav. Ali dopustimo mu da nas uhvati za ruku.
Kad mu jednom dopustimo da nas uhvati za ruku, postajemo slobodni od svega.
Zdenčani, poput Isusa, pružajmo ruke ljudima neka i njih dotakne Božji poziv, neka i oni dobiju „novo srce.“ Ne štedimo se, ni Isus se nije štedio, ni Pavao se nije štedio.
Naviještajmo Radosnu vijest. Bog šalje sve koji u Njega vjeruju, da poruku spasenja predamo drugima.
Krist i danas korača svijetom, budimo njegovi svjedoci. Ljubav je znak raspoznavanja svih koji vjeruju U Krista. Ljubimo se međusobno. Budimo svijetlo svima onima koji traže i vodimo ih Kristu.
Sve možemo, ako „budemo slobodni od sviju.“ I ne radimo to iz vlastitih pobuda.
